Prehrana bebe u prvoj godini
Prehrana tokom prve godine života ima posebno mjesto u rastu i razvoju djeteta. U tom periodu mlijeko predstavlja osnovu ishrane, dok se druge namirnice uvode postepeno, u skladu s uzrastom, napredovanjem i individualnim potrebama bebe. Pravilno organizovana prehrana obuhvata mliječne obroke, dohranu i, kada je potrebno, dodatke određenih vitamina i minerala.

Sadržaj članka
Deset osnovnih pravila uvođenja dohrane
Prelazak s isključivo mliječne prehrane na raznovrsnije obroke zahtijeva postupnost i pažljivo praćenje djetetovih reakcija. Pri tome je važno voditi računa o izboru namirnica, načinu njihove pripreme, količini i vremenu uvođenja.
- Početak dohrane prilagodite napredovanju djeteta. Uvođenje novih namirnica predviđeno je između petog i šestog mjeseca života. Kod djece kojoj se nakon petog mjeseca usporava povećanje tjelesne mase dohrana se započinje ranije, dok se kod beba koje dobro napreduju može odgoditi do navršenog šestog mjeseca.
- Jelovnik proširujte postepeno. Tokom jedne sedmice uvodi se jedna do dvije nove namirnice, kako bi se dijete postupno upoznavalo s različitim vrstama hrane.
- Nove namirnice ponudite pojedinačno. U početku se daju male količine, odgovarajuće razrijeđene i pripremljene tako da se može pratiti kako dijete podnosi svaku novu hranu.
- Budite posebno oprezni kada postoji sklonost alergijama. Kod beba koje su već pokazivale znakove nepodnošenja pojedinih namirnica, kao i kod djece čiji roditelji imaju alergije na hranu, uvođenje novih obroka treba biti još sporije. Prednost se daje namirnicama s manjim alergijskim potencijalom.
- Po potrebi koristite mlijeko koje dijete već pije. Ako mliječnim obrocima ne dobija dovoljno mlijeka, ista vrsta mlijeka može se dodavati kašicama od voća, povrća ili žitarica.
- Izbjegavajte nepotrebne dodatke. U dojenačke obroke ne stavlja se so niti drugi začini, a povećane količine šećera također treba izbjegavati.
- Birajte kvalitetne namirnice i pravilno čuvajte pripremljenu hranu. Prednost imaju svježe i zrele namirnice, dok se zamrznute koriste izuzetno. Svježe pripremljen obrok može se čuvati u frižideru, ali ga treba upotrijebiti u narednih 24–48 sati.
- Prilagodite teksturu hrane uzrastu. U početnom periodu dohrane, tokom prvih šest mjeseci života, hrana se priprema miksanjem, dok se kasnije može ponuditi usitnjena.
- Postepeno uvodite odgovarajući pribor za hranjenje. Bebi starijoj od šest mjeseci tečna hrana može se nuditi iz čaše, a kašice kašičicom.
- Razvijajte naviku pijenja vode. Treba izbjegavati često davanje zaslađenih sokova, naročito prilikom uspavljivanja. Nezaslađeni sokovi mogu se ponuditi uz obrok, dok dijete treba postepeno učiti da žeđ utažuje vodom.
Osnovni oblici prehrane dojenčeta
Prehrana zdrave bebe tokom prve godine može se podijeliti u tri osnovne cjeline: mliječnu prehranu, dohranu odnosno mješovitu prehranu te dodatke vitamina i minerala.
Mliječna prehrana može se organizovati na tri načina: isključivim dojenjem, kombinacijom majčinog mlijeka i dojenačke formule ili hranjenjem industrijski pripremljenom mliječnom formulom. Izbor zavisi od mogućnosti dojenja, količine majčinog mlijeka, djetetovog napredovanja i drugih okolnosti povezanih s njegovim zdravljem i prehrambenim potrebama.
Majčino mlijeko i značaj dojenja
Dojenčetom se naziva dijete od rođenja do navršene prve godine života. Sam naziv povezan je s dojenjem, koje je kroz dugu historiju čovječanstva predstavljalo osnovni način prehrane beba.
Majčino mlijeko tokom prvih pet do šest mjeseci pruža izrazite prednosti u odnosu na druge oblike hranjenja. Njegov sastav prilagođen je potrebama djeteta i omogućava zadovoljavanje prehrambenih zahtjeva potrebnih za normalan rast i razvoj.
Sastav i zaštitna svojstva majčinog mlijeka
Najveći dio majčinog mlijeka čini voda, približno 87,5 grama na 100 mililitara. Zbog toga zdravoj bebi koja dobija dovoljnu količinu majčinog mlijeka najčešće nije potrebno davati dodatnu tečnost. Majčino mlijeko sadrži ugljikohidrate, lako probavljive bjelančevine i masti, kao i vitamine, minerale, enzime i imunološki aktivne supstance. Njihova međusobna zastupljenost prilagođena je potrebama dojenčeta.
Poseban značaj imaju imunološki aktivne komponente koje doprinose zaštiti od različitih infekcija, naročito onih koje zahvataju crijeva, ali i drugih zaraznih bolesti. S dojenjem se povezuje i smanjena mogućnost razvoja pojedinih alergijskih stanja.
Razmatran je i utjecaj dojenja na intelektualni razvoj i vid. Pojedina istraživanja iznijela su pretpostavke o boljim intelektualnim sposobnostima i većoj oštrini vida kod dojene djece u poređenju s bebama hranjenim formulama bez dodatka dugolančanih višestruko nezasićenih masnih kiselina, poznatih kao LCP. Takvi nalazi predstavljaju istraživačke pretpostavke o mogućim razlikama, a ne garanciju određenog razvojnog ishoda.
Dojenje kao emocionalno iskustvo
Dojenje nije samo način unošenja hrane. Ono predstavlja i blizak kontakt majke i djeteta, tokom kojeg beba dobija osjećaj zaštite, njege i ljubavi. Neposredna bliskost, dodir i međusobna komunikacija pružaju i kontinuiranu društvenu stimulaciju, zbog čega dojenje ima značaj i izvan isključivo prehrambene funkcije.
Pored toga, dojenje može predstavljati finansijsku uštedu za porodicu. U poređenju s pravilnom prehranom dojilje, hranjenje industrijskim mliječnim formulama procjenjuje se približno tri puta skupljim.
Kada započeti dojenje?
Dojenje je poželjno započeti što ranije nakon rođenja djeteta. Tokom prvih dana česti podoji imaju posebno značajnu ulogu jer podstiču rad mliječnih žlijezda i stvaranje većih količina mlijeka. U tom početnom periodu majčino tijelo postepeno uspostavlja laktaciju, odnosno proces stvaranja i izlučivanja mlijeka.
Kako se majčino mlijeko mijenja nakon poroda?
Majčino mlijeko nema potpuno isti sastav tokom cijelog perioda dojenja. Njegove osobine mijenjaju se u skladu s fazama laktacije, a razlikuju se i tokom pojedinačnog podoja. Razlikuju se tri osnovna oblika: kolostrum, prijelazno mlijeko i zrelo majčino mlijeko.
Kolostrum — prvo majčino mlijeko
Tokom posljednjih dana trudnoće i prva dva do tri dana nakon poroda dojke stvaraju kolostrum. To je prvo mlijeko, posebno bogato biološki aktivnim sastojcima. Od zrelog mlijeka razlikuje se izgledom, hemijskim sastavom i zaštitnim svojstvima. Karakterističnu žućkastu boju dobija zbog većeg sadržaja vitamina A i karotena. U poređenju sa zrelim mlijekom sadrži više bjelančevina i soli, a manje masti i ugljikohidrata.
Posebno je bogat sekretornim imunoglobulinom A i antitijelima usmjerenim protiv različitih uzročnika bolesti. Njegova osnovna uloga povezana je sa zaštitom novorođenčeta. Veći sadržaj soli doprinosi i pražnjenju crijeva, odnosno izbacivanju mekonija, prve stolice novorođenčeta.
Prijelazno mlijeko
Od približno četvrtog do četrnaestog dana nakon poroda stvara se prijelazno mlijeko. Ono još zadržava pojedine osobine kolostruma, ali se njegov sastav postupno približava sastavu zrelog majčinog mlijeka. Tokom tog perioda smanjuje se koncentracija bjelančevina i imunoglobulina, dok raste udio masti, mliječnog šećera odnosno laktoze, vitamina rastvorljivih u vodi i ukupne energetske vrijednosti.
Zrelo majčino mlijeko
Zrelo mlijeko počinje se stvarati tokom treće ili četvrte sedmice nakon poroda. Njegova količina i sastav omogućavaju zadovoljavanje prehrambenih potreba bebe tokom prve polovine prve godine života.
Međutim, sastav mlijeka mijenja se i unutar samog podoja. Na početku hranjenja mlijeko je obično vodenije i sadrži manji udio masti. Kako podoj traje, sadržaj masti se povećava, pa mlijeko pri kraju hranjenja ima veću energetsku gustoću. Pretpostavlja se da takvo mlijeko doprinosi osjećaju sitosti i spontanom završetku podoja. Zbog toga se naglašava značaj dovoljnog trajanja hranjenja kako bi dijete zadovoljilo svoje energetske potrebe.
Vodenast izgled ne znači da je mlijeko slabo
Zrelo majčino mlijeko često izgleda rjeđe i prozirnije nego kolostrum, što ponekad izaziva pogrešan zaključak da nije dovoljno hranjivo. Takva procjena može navesti majku da nepotrebno uvede bočicu s drugom vrstom mlijeka, čime se može postepeno smanjivati dojenje.
Energetska vrijednost zrelog majčinog i kravljeg mlijeka približno je jednaka i iznosi oko 68 kilokalorija na 100 mililitara, odnosno 285 kilodžula na 100 mililitara. Razlika među njima nije samo u energetskoj vrijednosti nego i u sastavu i prilagođenosti potrebama bebe.
Neutemeljene tvrdnje da majka ima premalo mlijeka ili da je njeno mlijeko slabo mogu dovesti do nepotrebnog uvođenja formule, posebno u osjetljivom periodu uspostavljanja laktacije, a zatim i do postepenog prestanka dojenja.
Kombinovano hranjenje majčinim mlijekom i formulom
Dvovrsna, odnosno kombinovana mliječna prehrana podrazumijeva da beba uz dojenje dobija i industrijski pripremljenu dojenačku formulu. Formula mora odgovarati uzrastu i tjelesnoj masi djeteta.
Prije uvođenja ovog načina hranjenja preporučuje se savjetovanje s pedijatrom. Procjena potrebe za dodatnim mlijekom zasniva se na praćenju povećanja tjelesne mase, a među postupcima koji se mogu koristiti spominje se i mjerenje težine bebe prije i poslije podoja. Na osnovu takvih podataka procjenjuje se da li je kombinovana prehrana zaista potrebna.
Hranjenje dojenačkom formulom
Ako majka ne može ili ne želi dojiti, beba se može hraniti industrijski pripremljenom mliječnom formulom. Takvi proizvodi najčešće se izrađuju na osnovi kravljeg mlijeka, ali se njihov sastav prilagođava prehrambenim potrebama dojenčeta. Količine i odnosi bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala razlikuju se od običnog kravljeg mlijeka kako bi bili primjereniji ranom uzrastu.
Početne i prijelazne formule
Razlikuju se početni i prijelazni mliječni pripravci. Početne formule predviđene su za hranjenje tokom prvih četiri do pet mjeseci, ali se mogu koristiti i tokom cijele prve godine života.
Prijelazne formule namijenjene su kasnijem periodu, nakon navršenog četvrtog mjeseca. U poređenju s početnim formulama sadrže veće koncentracije bjelančevina i masti. Pored laktoze mogu sadržavati i druge ugljikohidrate, uključujući maltodekstrin i škrob, kao i dodane vitamine i minerale. Zbog takvog sastava mogu djelovati nešto gušće, a pretpostavlja se da kod pojedine djece stvaraju izraženiji osjećaj sitosti.
Zašto obično kravlje mlijeko nije odgovarajuća zamjena?
Kravlje mlijeko, bilo svježe, pasterizovano ili u prahu, ne smatra se primjerenom osnovnom hranom za dijete mlađe od jedne godine. Iako može zadovoljiti određene energetske potrebe, njegov sastav značajno se razlikuje od majčinog mlijeka. Sadrži više bjelančevina i minerala, što predstavlja dodatno opterećenje za nezrele bubrege dojenčeta.
Istovremeno, ima manji udio nezasićenih masnih kiselina, među kojima se izdvajaju oleinska, linolna i linolenska kiselina, značajne za normalan rast i razvoj. Kravlje mlijeko sadrži i manje vitamina C, vitamina E i joda, kao i nedovoljne količine željeza, koje se iz njega slabije apsorbuje u probavnom sistemu.
Pored toga, nerazgrađene bjelančevine kravljeg mlijeka mogu povećati rizik od razvoja alergije na njegove proteine kod osjetljive dojenčadi.
Dohrana — prelazak na raznovrsnije obroke
Dohranom se naziva hrana koju dijete dobija uz mlijeko, a koja nije dio osnovne mliječne prehrane. Uvođenje novih namirnica ne predviđa se prije završetka četvrtog mjeseca, jer se ranijim početkom ne očekuju posebne prednosti. Istovremeno, dohranu je potrebno započeti najkasnije do kraja šestog mjeseca, kada samo mlijeko više ne zadovoljava u potpunosti sve prehrambene potrebe starijeg dojenčeta.
Nove namirnice uvode se pojedinačno, uz razmake od nekoliko dana, kako bi se mogle pratiti moguće reakcije. Jedan od uobičajenih redoslijeda uključuje voćne sokove, voćne kašice, povrće, mliječno-žitne kašice, meso i ribu.
Kod djece čiji bliski članovi porodice imaju alergijske bolesti primjenjuje se oprezniji raspored. U tom pristupu kasnije se uvode namirnice poput citrusnog i orašastog voća, jaja, ribe, komercijalnog kravljeg mlijeka i žitarica koje sadrže gluten, uz preporuku odgađanja do završetka prve godine.
Industrijski pripremljena hrana za dojenčad također može biti dio dohrane. Takvi proizvodi izrađuju se od sastojaka kontrolisanog porijekla, a kvalitetne gotove kašice predstavljaju praktičan izbor za roditelje.
Voće u bebinoj prehrani
Voće predstavlja izvor energije, vitamina, minerala, vode i prehrambenih vlakana koja doprinose pravilnoj probavi.
U dohranu se počinje uvoditi najranije nakon navršenog petog mjeseca života. U početku se kao dopuna mliječnom obroku može ponuditi voćni sok, a kasnije voćna kašica. Ako dijete dobro povećava tjelesnu masu, početak dohrane odgađa se do navršenog šestog mjeseca. Kod beba kojima se povećanje težine usporava može se započeti nakon petog mjeseca.
Zbog mogućih probavnih reakcija na novu hranu, poput grčeva u stomaku ili proljeva, voće se u početku preporučuje nuditi tokom prijepodneva. Kod djece iz porodica sklonih alergijama poseban oprez odnosi se na citrusno voće: limun, narandže, mandarine i grejp.
Povrće kao dio dohrane
Povrće obično sadrži manje kalorija od voća, ali je vrijedan izvor vitamina, minerala, vode i prehrambenih vlakana. Posebno se ističe njegov doprinos redovnoj i pravilnoj probavi.
Uvođenje povrća planira se nakon šestog mjeseca života, najbolje u vrijeme ručka. Početne količine su male, a zatim se postepeno povećavaju tokom narednih sedmica, sve dok povrtni obrok ne zamijeni jedan mliječni obrok.
Žitarice u prvoj godini
Žitarice su važan izvor ugljikohidrata, biljnih bjelančevina i vitamina B-kompleksa. U dohranu se uvode prvenstveno zbog njihove energetske vrijednosti, naročito kada mliječni obroci više nisu dovoljni da dijete osjeti sitost.
Između petog i šestog mjeseca predviđaju se žitarice bez glutena, poput riže i kukuruza. Žitarice koje sadrže gluten, među kojima su pšenica, ječam i raž, uvode se nakon šestog mjeseca. U pojedinim dijelovima svijeta primjenjuje se i pristup prema kojem se njihovo uvođenje odgađa do završetka prve godine života.
Kašice od žitarica i voća ili žitarica i mlijeka u početku se mogu nuditi tokom jutra, dok je mliječno-žitni obrok predviđen i za večernje hranjenje.
Meso i riba
Meso i riba predstavljaju izvore željeza, životinjskih bjelančevina i vitamina B-kompleksa. Njihovo uvođenje raspoređuje se prema uzrastu i vrsti namirnice.
Nakon šestog ili sedmog mjeseca može se ponuditi mlado, bijelo meso, uključujući piletinu, puretinu i kunića, kao i mlada teletina. Bijela riba, janjetina i kozletina uvode se nakon devetog mjeseca. Plava riba predviđena je nakon navršene prve godine života.
Jaja u dohrani
Uvođenje jaja započinje malim količinama tvrdo kuhanog žumanca nakon devetog mjeseca. U početku se može dodavati povrtnim obrocima, a količina se povećava postepeno. Nakon jednog do dva mjeseca dijete može dobijati žumance jednom sedmično.
Bjelance se, zbog mogućnosti alergijske reakcije, uvodi nakon navršene prve godine života.
Vitamini i minerali tokom dojenačkog perioda
Prva godina života obilježena je brzim rastom i razvojem, zbog čega dijete ima kontinuiranu potrebu za vitaminima i mineralima. Među posebno izdvojenim nutrijentima nalaze se vitamini C i D te željezo i fluor. Njihova uloga povezana je s razvojem kostiju, stvaranjem krvi, prijenosom kisika, funkcionisanjem metabolizma i očuvanjem zdravlja zuba.
Vitamin D i razvoj kostiju
Vitamin D učestvuje u metabolizmu kalcija i pravilnoj mineralizaciji kostiju. Njegov nedostatak kod djece može izazvati rahitis, bolest kostiju u razvoju koja nastaje zbog nedovoljne mineralizacije.
Pored promjena na kostima, rahitis može biti praćen nemirom, nesanicom, razdražljivošću, pojačanim znojenjem i smanjenom napetošću mišića. Među ranim koštanim znakovima navode se omekšavanje potiljačnog dijela lobanje, poznato kao kraniotabes, četvrtast oblik glave i zadebljanja dugih kostiju u području zglobova, koja mogu stvarati izgled dvostrukih zglobova. Kasnije se mogu razviti deformacije poput nogu u obliku slova X ili O i promjene oblika karlice povezane s rahitisom.
Zbog nedovoljne zastupljenosti vitamina D u dojenačkoj prehrani, u rasporedu suplementacije navodi se svakodnevno davanje 400–600 međunarodnih jedinica vitamina D3 od prvog mjeseca do završetka prve godine. Tokom druge i treće godine isti raspon doze predviđen je u zimskim mjesecima.
Uz vitamin D naglašava se potreba za dovoljnom količinom kalcija iz mlijeka i mliječnih proizvoda, uz približno 500 ml mlijeka dnevno, kao i za odgovarajućom izloženošću sunčevoj svjetlosti.
Vitamin C
Vitamin C učestvuje u više važnih metaboličkih procesa. Njegova uloga povezana je s metabolizmom glukoze i željeza, razgradnjom holesterola i pojedinih aminokiselina te stvaranjem krvnih ćelija.
Dnevne potrebe tokom dojenačkog perioda procjenjuju se na 25–50 mg. Majčino mlijeko sadrži približno 50 mg vitamina C po litru, dok se industrijskim dojenačkim formulama ovaj vitamin dodaje tokom proizvodnje. Takva mliječna prehrana zadovoljava potrebe za vitaminom C tokom prvih šest mjeseci. Nakon uvođenja odgovarajuće dohrane dijete ga može dobijati i iz drugih namirnica.
Za djecu hranjenu običnim konzumnim mlijekom predviđen je dodatak farmaceutskog preparata vitamina C u dnevnoj dozi od 30 mg.
Željezo i sprečavanje slabokrvnosti
Željezo ima ključnu ulogu u prijenosu kisika i elektrona u organizmu. Njegova najveća količina nalazi se u hemoglobinu, pigmentu crvenih krvnih ćelija koji omogućava prenošenje kisika. Nedostatak željeza može dovesti do anemije, odnosno slabokrvnosti.
Potreba dojenčeta do završetka prve godine procjenjuje se na oko 10 mg željeza dnevno. Za sprečavanje nedostatka posebno je značajna kvalitetna prehrana. Ona uključuje dojenje najmanje šest mjeseci ili korištenje formula obogaćenih željezom, uvođenje dohrane između četvrtog i šestog mjeseca te namirnice koje sadrže željezo i vitamin C. Među izvorima željeza navode se žitarice, meso, riba i iznutrice, dok su limun, narandža i paradajz primjeri namirnica koje sadrže vitamin C.
Za djecu koja se doje duže od šest mjeseci ističe se mogućnost dodatnog unosa željeza nezavisno od dohrane.
Kada su potrebni dodaci željeza?
Preventivno davanje željeza u obliku farmaceutskog preparata posebno se razmatra kod određenih grupa dojenčadi. To uključuje prijevremeno rođene bebe, počevši od drugog mjeseca života, blizance, djecu koja su pretrpjela gubitak krvi i novorođenčad s niskom koncentracijom hemoglobina pri rođenju. Dodatnu pažnju zahtijevaju i bebe koje izrazito brzo rastu, često imaju infekcije ili žive u porodicama s niskim socioekonomskim standardom.
Za prijevremeno rođenu djecu navodi se dnevna doza od 2–4 mg željeza po kilogramu tjelesne mase, dok se za ostale navedene grupe predviđa 1–2 mg/kg dnevno.
Fluor i zdravlje zuba
Fluor ima sistemsko i lokalno djelovanje povezano sa zdravljem zuba. Sistemski učinak podrazumijeva njegovo ugrađivanje u zubnu caklinu, dok lokalno djelovanje doprinosi njenoj remineralizaciji i može imati antibakterijski učinak. Nedovoljna dostupnost fluora povezuje se s povećanim rizikom od nastanka zubnog karijesa.
Za zaštitu mliječnih i trajnih zuba opisuje se kombinovanje sistemskog i lokalnog djelovanja fluora.
Nije u potpunosti razjašnjeno da li uzimanje fluora tokom trudnoće i u kojoj mjeri može spriječiti nastanak karijesa kod djeteta.
Koncentracija fluorida u vodi i raspored suplementacije
Pri određivanju potrebe za dodatnim fluorom značajna je njegova koncentracija u vodi za piće. Kada je koncentracija manja od 0,3 mg/L, predviđa se dodatni unos fluora.
Takve vrijednosti zabilježene su u gotovo cijeloj Hrvatskoj, dok su na području Kutine, Ivanić-Grada i pojedinih dijelova Vukovarsko-srijemske županije izmjerene koncentracije između 0,3 i 0,6 mg/L. Za područja s višom koncentracijom opisuje se primjena upola manje doze u odnosu na dozu predviđenu za vodu s manje od 0,3 mg/L fluorida.
Raspored sistemske primjene obuhvata sljedeće količine natrij-fluorida:
- Od šestog mjeseca do kraja druge godine: 0,25 mg dnevno.
- Od navršene druge godine: dvije tablete dnevno, pojedinačne jačine 0,25 mg.
- U dobi od četiri do pet godina: tri takve tablete dnevno.
- Od šeste godine: jedna tableta jačine 1 mg dnevno.
Za dojenčad hranjenu majčinim mlijekom opisuje se i mogućnost da majka uzima jednu tabletu fluora od 1 mg.
Pored sistemskog unosa, lokalna zaštita zuba obuhvata korištenje pasta koje sadrže fluor i četkanje zuba gelom s aminofluoridom jednom u sedam do četrnaest dana. Naglašava se i redovno pranje zuba nakon svakog obroka.
Za postizanje punog učinka sistemske primjene navodi se uzimanje tableta najmanje 200 puta godišnje. Kako bi se ostvario i lokalni učinak, tablete se mogu rastvoriti u maloj količini vode ili sažvakati.
Raspored mliječnih obroka i dohrane tokom prve godine
Potrebe za hranom mijenjaju se kako dijete raste. Broj obroka, njihove količine i udio mlijeka postepeno se prilagođavaju uzrastu i uvođenju drugih namirnica. Sljedeći raspored obuhvata broj dnevnih obroka, okvirne količine mlijeka i vrste namirnica koje se uvode tokom prve godine.
Okvirni raspored obroka
| Uzrast | Ukupan broj obroka | Mliječni obroci | Vrsta mlijeka |
|---|---|---|---|
| 1 mjesec | Prema zahtjevu djeteta, približno 6–7 | 6–7 × 70–100 ml | Dojenje ili početna formula |
| 2 mjeseca | 6 | 6 × 100–130 ml | Dojenje ili početna formula |
| 3 mjeseca | 5–6 | 5–6 × 130–160 ml | Dojenje ili početna formula |
| 4 mjeseca | 5 | 5 × 160–200 ml | Dojenje ili početna formula |
| 5 mjeseci | 4–5 | 3 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
| 6 mjeseci | 4–5 | 2 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
| 7–12 mjeseci | 4–5 | 2 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
Količine u tabeli predstavljaju raspored mliječnih obroka, dok se kod dojene djece nastavlja hranjenje na dojci.
Uvođenje drugih obroka
Peti mjesec: U raspored se uključuju voćni sok ili voćna kašica, kao i povrće i riža. Predviđa se jedan do dva obroka dohrane, uključujući obrok od približno 250 ml.
Šesti mjesec: Uključuju se voćni sokovi, voćne i voćno-žitne kašice, povrće, žitarice bez glutena i meso. Predviđena su dva do tri obroka dohrane, uz voćni i povrtni obrok od približno 250 ml. Meso se nudi dva do tri puta sedmično, do 20 g po obroku.
Od sedmog do dvanaestog mjeseca: Nastavljaju se dva do tri obroka dohrane, uz uvođenje žitarica s glutenom, mesa, žumanca i bijele ribe. Meso se predviđa dva do tri puta sedmično u količini od 30–35 g, a žumance jednom sedmično.
Kod dojenčadi koja dobro napreduju na tjelesnoj masi početak dohrane pomjera se za približno mjesec dana.
Namirnice prema uzrastu
Postepeno proširivanje jelovnika obuhvata različite vrste voća, povrća, žitarica, mliječnih proizvoda, mesa, ribe i jaja.
Mlijeko, voće, žitarice i povrće
| Uzrast | Mlijeko i mliječni proizvodi | Voće | Žitarice | Povrće |
|---|---|---|---|---|
| 5–6 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Jabuka, banana, kruška | Rižine i kukuruzne pahuljice | Mrkva, korabica, blitva, tikvica |
| 7 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Marelica, breskva i ranije uvedeno voće | Zobene pahuljice, pšenica, ječam | Krompir, brokula, špinat |
| 8 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Ranije uvedeno voće | Hljeb, dvopek | Mahune, bundeva, pasirani grašak |
| 9 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Ranije uvedeno voće, limun, narandža | Tjestenina | Kelj, praziluk |
| 10 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula, kravlji sir, jogurt, maslac | Miješano voće | Ranije uvedene žitarice | Ranije uvedeno povrće |
| 11 mjeseci | Ranije uvedene namirnice | Ranije uvedeno voće | Ranije uvedene žitarice | Leća, kupus |
| 12 mjeseci | Ranije uvedene namirnice | Lubenica, bobičasto voće | Mješavine žitarica | Grah |
Masnoće, meso, riba, jaja i slatkiši
| Uzrast | Masnoće i začini | Meso, riba i jaja | Slatkiši i druge namirnice |
|---|---|---|---|
| 5–6 mjeseci | — | Bijelo meso piletine i puretine predviđeno nakon sedmog mjeseca | — |
| 7 mjeseci | Maslinovo ulje | Teletina, kunić | Petit beurre keks, kukuruzne pahuljice |
| 8 mjeseci | — | Janjetina, bijela riba | — |
| 9 mjeseci | — | Žumance | — |
| 10 mjeseci | — | Junetina, govedina | Puding |
| 11 mjeseci | — | Nastavak ranije uvedenih namirnica | — |
| 12 mjeseci | Manje količine začina, bijeli luk | Prešana šunka, bjelance | — |
Jaja, riba, citrusno i orašasto voće, kikiriki i proizvodi koji ga sadrže, poput pojedinih grickalica, izdvajaju se kao namirnice s izraženijim alergijskim potencijalom. U opisanom rasporedu njihovo uvođenje odgađa se do završetka prve godine života.
Prehrana dojenčadi s posebnim potrebama
Pojedina djeca zahtijevaju dodatnu pažnju pri izboru hrane zbog alergija, poremećaja probave ili drugih zdravstvenih stanja. Među značajnim temama izdvajaju se nutritivne alergije, celijakija, bljuckanje, povraćanje i gastroezofagealni refluks.
Alergije na hranu u dojenačkom periodu
Učestalost alergijskih bolesti pokazuje rast, a u visoko razvijenim zemljama procjenjuje se da zahvataju približno 5–8% djece. Alergije na hranu javljaju se rjeđe od alergijskih bolesti u cjelini, ali su posebno značajne tokom ranog djetinjstva zbog nezrelosti imunoloških i drugih zaštitnih mehanizama probavnog sistema. Preosjetljivost na mlijeko zabilježena je kod približno 3% djece.
Ipak, nisu sve neugodne reakcije na hranu alergijskog porijekla. Alergija predstavlja samo jedan dio mogućih štetnih reakcija, dok se mnoge poteškoće razvijaju neimunološkim, toksičnim ili netoksičnim mehanizmima. Postavljanje dijagnoze može biti zahtjevno, a kod sumnje na određenu namirnicu značajnu ulogu ima njeno izbjegavanje u okviru odgovarajućeg postupka procjene i liječenja.
Najčešći alergeni
Među namirnicama koje često izazivaju alergijske reakcije kod djece nalaze se:
- Bjelančevine kravljeg mlijeka.
- Jaja.
- Soja.
- Riba.
- Orašasti plodovi.
Kravlje mlijeko posebno se izdvaja jer mu pojedina dojenčad mogu biti izložena već neposredno nakon rođenja.
Skriveni alergeni u prehrambenim proizvodima
Alergeni nisu uvijek lako prepoznatljivi u gotovoj hrani. Male količine pojedinih sastojaka mogu se nalaziti u proizvodima u kojima ih roditelji ne očekuju. Primjeri uključuju kravlje mlijeko u kobasicama, ulje kikirikija u mješavinama biljnih ulja i lecitin koji se koristi kao emulgator.
Zbog toga je kod djece s potvrđenom alergijom posebno važno pažljivo čitati deklaracije. Prednost se daje jednostavnim obrocima pripremljenim od poznatih namirnica, naročito kada se hrana priprema kod kuće i kada roditelji mogu kontrolisati sastav.
Unakrsne alergijske reakcije
Sličnosti među pojedinim alergenima mogu dovesti do reakcija na više različitih namirnica ili supstanci iz okoline. Kod djece alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka zabilježena je i povezanost s alergijom na soju. U pojedinim istraživanjima učestalost takvih reakcija iznosila je do 40%.
Unakrsne alergije mogu povezivati i prehrambene alergene s onima koji se udišu. Kao primjeri navode se povezanost jabuke i polena breze te morskih rakova i alergena kućne prašine.
Kako prepoznati alergiju na hranu?
Alergijska reakcija može zahvatiti različite organske sisteme. Najčešće se pojavljuju promjene na koži, sluznici usne šupljine, probavnom ili disajnom sistemu.
Kožne reakcije mogu uključivati atopijski dermatitis i urtikariju, odnosno koprivnjaču. Promjene u ustima mogu se očitovati svrbežom ili oticanjem sluznice. Probavne tegobe uključuju grčeve, povraćanje i proljev. Disajni simptomi mogu se manifestovati kašljem i otežanim disanjem.
U najtežim slučajevima može nastati sistemska alergijska reakcija, odnosno anafilaktički šok, koji predstavlja stanje neposredne životne ugroženosti.
Izgled i izraženost alergijskih reakcija zavise i od uzrasta djeteta. Kod dojenčadi najčešće su zahvaćeni koža i probavni sistem.
Roditeljska zapažanja imaju važnu ulogu u utvrđivanju mogućeg alergena. Podaci o novouvedenim namirnicama i reakcijama koje su uslijedile mogu pomoći pedijatru u procjeni. Zbog toga se preporučuje postupno uvođenje hrane, uz najviše dvije nove namirnice tokom jedne sedmice.
Prehrana kod alergije na kravlje mlijeko
Kod potvrđene alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka primjenjuje se poseban prehrambeni pristup. Predviđa se isključivo dojenje tokom prvih šest mjeseci, uz izbjegavanje mlijeka i mliječnih proizvoda u majčinoj prehrani.
Ako dojenje nije moguće, koriste se posebne mliječne formule u kojima su alergena svojstva bjelančevina smanjena tehnološkim postupcima. Među sastojcima takvih proizvoda navode se hidrolizati bjelančevina, soje i kolagena.
Djetetu alergičnom na kravlje mlijeko ne daju se ni kozje ni ovčije mlijeko. Ove vrste mlijeka također nisu predviđene za uobičajenu prehranu dojenčadi prije navršene prve godine.
Nakon šestog mjeseca dohrana se uvodi postepeno, uz izbjegavanje kravljeg mlijeka, jaja, kikirikija i proizvoda poput smokija, svinjetine i meda.
Kod velikog broja djece nutritivne alergije s vremenom oslabe ili nestanu. Za alergije na mlijeko i jaja navodi se da se kod više od tri četvrtine djece povuku do treće godine života. O ponovnom izlaganju namirnici koja je izazivala reakcije odlučuje pedijatar alergolog.
Sprečavanje alergijskih bolesti
U prevenciji alergijskih reakcija značaj imaju izbjegavanje duhanskog dima u djetetovoj blizini, što duže dojenje i postepeno uvođenje dohrane nakon četvrtog mjeseca.
Kod djece koja imaju bliske članove porodice s alergijskim bolestima rizik od razvoja alergije može biti znatno veći, a u pojedinim procjenama doseže i do 70%. Za ovu grupu djece predviđen je oprezniji pristup:
- Isključivo dojenje tokom prvih šest mjeseci.
- Postepeno uvođenje dohrane nakon šestog mjeseca.
- Izbjegavanje jaja, ribe, kikirikija, svinjetine i meda do završetka prve godine.
- Izbjegavanje alergenih namirnica u prehrani dojilje.
- Nepušenje u blizini djeteta.
- Smanjivanje koncentracije kućne prašine koliko je to moguće.
Celijakija i prehrana bez glutena
Celijakija, poznata i kao glutenska enteropatija, hronična je bolest probavnog sistema koja se pojavljuje kod djece i odraslih. Povezana je s trajnom reakcijom organizma na gluten, odnosno njegove sastavne dijelove, među kojima se izdvaja glijadin.
Gluten se nalazi u određenim žitaricama, prvenstveno pšenici, ječmu i raži. Riža, kukuruz i heljda ne sadrže gluten.
Znakovi celijakije kod male djece
Simptomi se često počinju primjećivati između devetog i dvadeset četvrtog mjeseca života. Mogu uključivati probavne smetnje, naročito obilne stolice neugodnog mirisa i proljev. Dijete može slabije povećavati tjelesnu masu, postati razdražljivo i razviti izraženiju anemiju.
Dijagnozu postavlja pedijatar gastroenterolog nakon odgovarajućih pretraga. Osnovu uspješnog liječenja predstavlja stroga bezglutenska prehrana, uz koju se može omogućiti odgovarajući daljnji rast i razvoj.
Uvođenje žitarica koje sadrže gluten u veoma ranom uzrastu povezuje se s povećanim rizikom od razvoja težih kliničkih oblika bolesti. Zato se u rasporedu dohrane predviđa njihovo uvođenje nakon šestog mjeseca, a kod djece sklone alergijama i kasnije.
Probavne poteškoće u prvoj godini života
Prva godina obilježena je najbržim rastom i razvojem u ranom djetinjstvu. Zdravo dojenče tokom prvih šest mjeseci obično udvostruči porođajnu tjelesnu masu, a do završetka prve godine može je utrostručiti.
Probavne poteškoće često su razlog roditeljske zabrinutosti i posjeta pedijatru. Među najčešćim smetnjama nalaze se vraćanje manjih količina hrane, odnosno bljuckanje, povraćanje i zatvor.
Bljuckanje i povraćanje nisu isto
Bljuckanje ili regurgitacija podrazumijeva vraćanje manje količine progutane hrane tokom obroka ili neposredno nakon hranjenja. To je česta pojava u dojenačkom periodu i uglavnom se postepeno povlači tokom prve godine.
Povraćanje je izraženije pražnjenje želuca koje se obično događa određeno vrijeme nakon hranjenja. Jedan od čestih uzroka vraćanja želučanog sadržaja jeste gastroezofagealni refluks.
Gastroezofagealni refluks kod beba
Gastroezofagealni refluks predstavlja vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Pojavljuje se kod približno 20–40% dojenčadi, a može početi između druge i šeste sedmice života. Uzroci mogu biti različiti, ali važnu ulogu ima nezrelost mehanizma koji inače sprečava vraćanje želučanog sadržaja.
Kada dijete uredno napreduje i odgovarajuće povećava tjelesnu masu, ova se pojava često smatra prolaznom. Međutim, ako zbog vraćanja hrane dolazi do stagnacije tjelesne mase ili drugih zdravstvenih poteškoća, stanje može poprimiti obilježja refluksne bolesti.
Moguće komplikacije refluksne bolesti
Često vraćanje kiselog želučanog sadržaja može izazvati upalu sluznice jednjaka. U težim okolnostima mogu se razviti slabokrvnost i povraćanje sadržaja pomiješanog s krvlju.
Ako se želučani sadržaj vrati do disajnih puteva i uđe u dušnik, mogu nastati dodatne komplikacije. Među njima se spominju upala glasnica, aspiracijska upala pluća i ponavljajući bronhitisi.
Pristupi liječenju refluksa
U liječenju refluksnih poteškoća razlikuju se prehrambeni postupci, prilagođavanje položaja tijela, primjena lijekova i, veoma rijetko, operativno liječenje. Europsko udruženje za dječiju gastroenterologiju, ESPGHAN, razmatralo je ove pristupe u svojim stručnim preporukama.
Prehrambeni postupci. Kod beba hranjenih formulom mogu se koristiti posebni antirefluksni pripravci, poznati kao AR formule, čija je namjena smanjiti vraćanje mlijeka u jednjak. Opisuje se i zgušnjavanje uobičajene formule dodatkom 2–5% rižine sluzi. Kod isključivo dojene djece ovakav način prilagođavanja formule nije primjenjiv.
Položajni postupci. Među opisanim metodama nalaze se podizanje uzglavlja za približno 30%, držanje bebe u uspravnom položaju s glavom oslonjenom na majčino rame najmanje pola sata nakon hranjenja te polaganje na desni bok uz podignuto uzglavlje.
Liječenje lijekovima. Primjenjuje se rijetko, obično nakon specijalističke procjene i bolničke obrade koju provodi pedijatar gastroenterolog.
Operativno liječenje. Kod djece se primjenjuje izuzetno rijetko.
Drugi mogući uzroci povraćanja
Povraćanje u dječijoj dobi ne mora uvijek biti povezano s gastroezofagealnim refluksom. Među mogućim uzrocima nalaze se preosjetljivost na bjelančevine kravljeg mlijeka, urođene anomalije probavnog sistema, metaboličke bolesti, infekcije i određena oboljenja centralnog nervnog sistema. Zbog širokog raspona mogućih uzroka, kod djeteta koje povraća potrebno je posavjetovati se s pedijatrom.
Mala kuharica za bebu
Priprema kašica i drugih jednostavnih obroka omogućava kombinovanje namirnica različitog porijekla i nutritivnog sastava.
Recepti obuhvataju voće, povrće, žitarice, mlijeko, meso, ribu i jaja, uz količine i načine pripreme prilagođene pojedinim fazama dohrane.
Voćna kašica s rižinim ili kukuruznim pahuljicama
Sastojci:
- 100 ml vode
- 5 g šećera, približno jedna mala kašičica
- 15–20 g rižinih ili kukuruznih pahuljica
- 50–80 g svježeg voća, poput jabuke, banane, marelice ili breskve
Priprema
Vodu i šećer potrebno je prokuhati, a zatim toplom tečnošću preliti pahuljice. Smjesa se miješa dok ne postane ujednačena i bez grudvica.
U još toplu kašicu dodaje se oprano i očišćeno voće, prethodno naribano, pasirano ili sitno usitnjeno.
Ovakav obrok predviđen je nakon navršenog četvrtog mjeseca života, kao zamjena za jedan mliječni obrok.
Nakon šestog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti keksom.
Griz na mlijeku
Sastojci:
- 200 ml mlijeka
- 15 g pšeničnog ili kukuruznog griza, približno tri male kašičice
- 15 g šećera
Priprema
Mlijeko i šećer zagrijavaju se do ključanja, nakon čega se uz stalno miješanje postepeno dodaje griz.
Smjesa se kuha približno 10–15 minuta, sve dok ne dobije odgovarajuću gustoću.
Ako tokom kuhanja ispari previše tečnosti, može se dodati odgovarajuća količina vode.
Ovaj obrok predviđen je za period nakon navršenog šestog mjeseca života.
Mliječno-žitna kašica
Sastojci:
- 220 ml mlijeka
- 10 g šećera
- 30 g kukuruznih ili rižinih pahuljica, približno sedam do osam velikih kašika
Priprema
Mlijeko i šećer kuhaju se približno tri minute, nakon čega se njima preliju pahuljice.
Smjesu treba miješati dok se grudvice potpuno ne razbiju i ne dobije ujednačena kašica.
Obrok je predviđen nakon navršenog četvrtog mjeseca.
Koristi se ona vrsta mlijeka koju dijete inače dobija: izdojeno majčino mlijeko, početna formula do četvrtog mjeseca ili prijelazna formula nakon tog uzrasta.
Nakon šestog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti s približno 20 g mljevenog ili zdrobljenog keksa.
Kašica od povrća
Sastojci:
- 50–80 g povrća, poput mrkve, blitve, špinata, korabice ili karfiola
- 150 ml vode
- 5 g maslaca
- 100 ml mlijeka koje dijete inače pije
Priprema
Povrće treba očistiti, temeljito oprati i kuhati u vodi dok potpuno ne omekša.
Zatim se pasira ili izmiksa u jednoličnu smjesu.
Dodaje se vrlo mala količina soli i jedna mala kašičica maslaca, a gustoća se prilagođava vodom u kojoj se povrće kuhalo ili mlijekom.
Kašici se mogu dodati i kuhani kukuruzni ili pšenični griz te rižine pahuljice.
Povrtno-žitna kašica s mlijekom predviđena je nakon navršenog šestog mjeseca života.
Povrtna kašica s mesom, ribom ili jajem
Sastojci:
- 80–100 g povrća: mrkva, blitva, špinat, paradajz, korabica, praziluk, prokulice, kupus, tikvica, grah ili grašak
- 200–250 ml vode
- 5 g maslaca, približno jedna mala kašičica
- 10 g pšeničnog ili kukuruznog griza ili sitne tjestenine
- 20–30 g mesa ili ribe: piletina, puretina, janjetina, teletina, jetrica ili bijela riba
Grah i grašak predviđeni su u pasiranom obliku od desetog mjeseca života.
Priprema
Očišćeno i oprano povrće kuha se zajedno s mesom u blago posoljenoj vodi dok sastojci potpuno ne omekšaju.
Povrće se zatim pasira ili miksa, a meso posebno usitnjava.
U tečnost od kuhanja dodaje se griz ili veoma sitna tjestenina. Nakon kuhanja žitarica dodaje se usitnjeno povrće, a smjesa se još jednom kratko prokuha.
Na kraju se dodaje sitno usitnjeno meso, riba ili jaje.
Umjesto griza i tjestenine mogu se koristiti krompir, kukuruzna krupica ili riža.
Kao zamjena za meso, pored jetrice, može poslužiti tvrdo kuhano žumance usitnjeno viljuškom.
Voćna kašica s pahuljicama
Sastojci:
- 50 ml prokuhane vode
- 20 g rižinih pahuljica, približno četiri kašike
- 100–120 g opranog i očišćenog voća
- Po želji 100 ml mlijeka koje dijete inače pije
Priprema
Prokuhanom vodom preliju se rižine pahuljice, a zatim se smjesa razradi viljuškom.
Nakon kratkog hlađenja dodaje se pripremljeno i usitnjeno voće.
Sastojci se promiješaju ili izmiksaju do odgovarajuće gustoće.
Kašici se može dodati i mlijeko koje je već dio djetetove prehrane.
Nakon sedmog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti s dva do tri petit beurre keksa, pri čemu treba imati na umu da takvi keksi sadrže mlijeko.
Nakon devetog mjeseca mlijeko u kašici može se zamijeniti jogurtom ili sirom.
Povrće sa žitaricama i maslinovim uljem
Sastojci:
- Povrće prema izboru
- Riža ili kukuruzna krupica
- Voda
- Jedna mala kašičica maslinovog ulja
Priprema
Povrće je potrebno očistiti, oprati i staviti u posudu, a zatim preliti kipućom vodom tako da bude prekriveno.
Kada je napola kuhano, dodaju se oprana riža ili kukuruzna krupica i jedna mala kašičica maslinovog ulja.
Kuhanje se nastavlja približno deset minuta.
Kada sastojci potpuno omekšaju, ocijede se, izmiksaju ili pasiraju, a po potrebi se dodaje voda u kojoj se povrće kuhalo, sve dok se ne postigne željena gustoća.
Nakon sedmog mjeseca obrok se može obogatiti s dvije do tri kašike kuhanog i usitnjenog mesa.
Od istog uzrasta povrće se, umjesto u običnoj vodi, može pripremati i u procijeđenoj mesnoj supi.
Koje mlijeko koristiti u kašicama?
Za pripremu mliječnih i mliječno-žitnih obroka koristi se vrsta mlijeka koju beba već dobija.
To može biti izdojeno majčino mlijeko, početna dojenačka formula predviđena do navršenog četvrtog mjeseca ili prijelazni mliječni pripravak za kasniji uzrast.
Na taj način mlijeko koje dijete već prihvata ostaje sastavni dio obroka i tokom postepenog proširivanja jelovnika.


