Njega bebe

Njega novorođenčeta i bebe

Pravilna njega bebe važna je za njeno zdravlje, svakodnevnu udobnost i ponašanje. Koža je jedan od prvih načina na koje novorođenče ostvaruje kontakt s okolinom, a njen izgled i stanje mogu pružiti korisne informacije o zdravlju djeteta.

Njega novorođenčeta i bebe
Sadržaj članka

Nježna koža zahtijeva posebnu pažnju

Organizam novorođenčeta još je nezreo, što se posebno odražava na osobine kože. Ona je nekoliko puta tanja od kože odraslih, dok žlijezde lojnice još nisu potpuno razvijene i ne proizvode dovoljno masnoće. Nedovoljno je razvijen i zaštitni keratinski sloj koji učestvuje u očuvanju kožne barijere.

Istovremeno, bebina koža svakodnevno dolazi u dodir s mokraćom, stolicom i vlagom, a izložena je i isušivanju. Zbog toga pravilna higijena ne podrazumijeva samo uklanjanje nečistoća nego i očuvanje prirodne zaštite kože.

Kupanje, presvlačenje i drugi postupci njege ujedno su prilika za bliskost između roditelja i djeteta. Nježni dodiri, miran glas, razgovor i igra mogu pretvoriti svakodnevne obaveze u ugodno zajedničko iskustvo.

Priprema za kupanje bebe

Prije početka kupanja važno je pripremiti sve što će biti potrebno kako bi njega protekla mirno, bez prekidanja i nepotrebne žurbe.

Pri ruci trebaju biti veliki mekani peškir u koji će se beba umotati, blagi dječiji sapun ako se koristi, mekana rukavica ili krpica za pranje, čista vata, fiziološka otopina, zaštitna krema, čista odjeća i pelene. Krpice ili drugi materijali namijenjeni jednokratnoj upotrebi ne koriste se ponovo.

Dobro organizovana priprema omogućava roditelju da tokom cijelog postupka ostane uz dijete i posveti mu punu pažnju.

Kupanje nije samo održavanje higijene. Ono može uključivati nježno dodirivanje, masažu, igru, njegu noktiju i, prema potrebi, skraćivanje kose. Takvi trenuci pružaju priliku za uspostavljanje bliskosti, međusobno upoznavanje i ugodnu komunikaciju.

Prvo kupanje novorođenčeta

Prvo potpuno uranjanje bebe u kadicu obavlja se nakon što otpadne pupčani patrljak i pupčana ranica zaraste.

Do tada se svakodnevna higijena održava pranjem pojedinih dijelova tijela na odgovarajućoj podlozi. Takav način njege omogućava da dijete bude čisto, a da se pritom ne uranja cijelim tijelom u vodu.

Pranje se obavlja postupno, počevši od glave i lica, preko očiju, ušiju, nosa i kožnih nabora na vratu, a zatim se pažnja posvećuje pupku i području koje prekriva pelena.

Važno je da postupak bude nježan i da dijete što manje vremena provodi otkriveno.

Pranje bebe na podlozi

Za pranje se može koristiti mekana frotirska rukavica namočena u toplu vodu. Bebu treba položiti na stabilnu, odgovarajuću podlogu za presvlačenje, prekrivenu mekanom pamučnom pelenom.

Pranje započinje nježnim čišćenjem očiju. Vlažnom rukavicom prelazi se preko kapaka od vanjskog prema unutrašnjem uglu oka. Nakon toga opere se ostatak lica, koje se pažljivo posuši laganim tapkanjem peškirom.

Tokom prva tri mjeseca života za kupanje novorođenčeta i mlađeg dojenčeta dovoljna je voda. Posebni dječiji sapuni prvenstveno se koriste za čišćenje područja koje prekriva pelena.

Ako se ipak upotrebljava sapun, postupak treba prilagoditi osjetljivosti dječije kože.

Roditelj jednom rukom pridržava bebino tijelo i glavu, a drugom je nježno pere mekanom rukavicom. Nakon pranja glave potrebno je isprati eventualne ostatke sapuna i pažljivo je posušiti.

Zatim se operu vrat, prsa, ruke i noge. Dijelove tijela koji se u tom trenutku ne peru korisno je prekriti peškirom kako bi dijete zadržalo toplinu. Ako je korišten sapun, potrebno ga je temeljito isprati, a kožu osušiti nježnim tapkanjem.

Za pranje stražnje strane tijela beba se pažljivo okreće i uz stalno pridržavanje nakratko polaže na stomak. Tada se operu stražnji dio vrata i leđa, nakon čega se koža ispere i posuši.

Nakon što je pupčana ranica zarasla, u pupku se mogu nakupljati sitna vlakna odjeće i druge nečistoće. Takve nakupine mogu se pažljivo ukloniti štapićem i fiziološkom otopinom.

Na kraju se beba ponovo okreće na leđa, uklanja se pelena i pristupa njezi spolovila i stražnjice.

Higijena spolovila i pelenskog područja

Područje spolovila i stražnjice potrebno je čistiti pažljivo, vodeći računa o osjetljivosti kože i mogućnosti prenošenja mikroorganizama.

Pranje započinje spolovilom, a završava stražnjicom. Takav redoslijed posebno je važan zbog bakterija koje se prirodno nalaze oko analnog otvora.

Njega spolovila kod djevojčica

Kod djevojčica se tokom čišćenja mogu primijetiti nakupine odbačenih ćelija kože između velikih stidnih usana. To područje treba nježno očistiti sterilnom gazom ili mekanom vatom namočenom u običnu vodu ili odgovarajuće mlijeko za čišćenje.

Pokreti se uvijek usmjeravaju od prednjeg prema zadnjem dijelu tijela, odnosno od spolovila prema stražnjici. Za svaki naredni potez koristi se nova gaza ili vata.

Ovaj način čišćenja smanjuje mogućnost prenošenja bakterija iz područja anusa prema otvoru mokraćne cijevi, a time i rizik od njihovog dospijevanja u mokraćne puteve.

Njega spolovila kod dječaka

Kod dječaka se ispod kožice penisa, odnosno prepucija, ponekad mogu vidjeti bjeličaste nakupine poznate kao smegma. One mogu izgledati poput malih bijelih izbočenja ispod kože.

Njega podrazumijeva nježno pranje vodom i uklanjanje nečistoća koje su dostupne bez primjene sile.

Kožica se smije pomjerati samo onoliko koliko se prirodno i bez otpora pomjera. Ne treba je nasilno povlačiti niti pokušavati odvojiti dijelove koji još nisu prirodno odvojeni.

Nakon navršene prve godine, ako se kožica može lako povući, za čišćenje se mogu koristiti voda i blagi sapun. Potpuna pokretljivost kožice razvija se postepeno, a kod mnogih dječaka može postati moguća oko pete godine života.

Čišćenje stražnjice

Stražnjica se pere na kraju, uz posebnu pažnju prema kožnim naborima u kojima mogu ostati tragovi stolice.

Pranje i ispiranje obavljaju se od spolovila prema stražnjici, nakon čega se koža pažljivo posuši tapkanjem.

Posebno je važno da područje oko anusa i genitalija ne ostane vlažno, jer zadržavanje vlage može pogodovati nadraživanju kože.

Kupanje bebe u kadici

Za kupanje su praktične prostranije kadice ravnog dna, koje djetetu omogućavaju više slobode pokreta i ugodnije iskustvo boravka u vodi.

Prije spuštanja bebe u kadicu potrebno je pripremiti sve proizvode i pribor za njegu tako da budu nadohvat ruke.

Bebu nikada ne treba ostavljati samu u vodi. Tokom kupanja odrasla osoba mora ostati neposredno uz dijete i stalno ga sigurno pridržavati.

Kada pupčana ranica zaraste, beba se može kupati uranjanjem u kadicu. Pri tome se jednom rukom pridržavaju glava i vrat, dok se drugom obavlja pranje. Tijelo treba biti dovoljno uronjeno da bebi bude ugodno, uz sigurno održavanje glave iznad vode.

Pranje se provodi od glave prema donjim dijelovima tijela.

Posebnu pažnju treba posvetiti naborima vrata, pazušnim jamama, leđima, stomaku i nogama. Potrebno je oprati i područje između nožnih prstiju, kao i nabore iza i ispod koljena.

Nakon završetka kupanja koža se pažljivo suši, počevši od glave i područja iza ušiju, preko vrata i pazuha, do prepona, nogu i stražnjice.

Temperatura vode za kupanje

Bebi obično odgovara voda čija je temperatura približna tjelesnoj temperaturi, odnosno između 36 i 37 °C.

Temperatura se može provjeriti posebnim toplomjerom za vodu. Ako toplomjer nije dostupan, toplina vode može se okvirno procijeniti uranjanjem lakta.

Voda koja odrasloj osobi na prvi dodir djeluje nešto hladnije može odgovarati bebinoj tjelesnoj temperaturi. Pretjerano topla voda nije poželjna, a veća razlika između temperature kupke i okolnog zraka može izazvati neugodnost prilikom vađenja bebe iz kadice.

Temperatura prostorije

Prostor u kojem se dijete kupa treba biti dovoljno zagrijan kako izlazak iz vode ne bi izazvao naglo hlađenje.

Za kupanje se navodi temperatura prostorije od približno 24 °C, odnosno raspon oko 22–23 °C kao odgovarajući uslov za održavanje ugodne topline.

To je posebno važno tokom zime, naročito u domovima u kojima se dijete nakon kupanja prenosi iz toplijeg kupatila u znatno hladniju prostoriju.

Kada se njega završi i započne oblačenje, vrata kupatila mogu se nakratko otvoriti kako bi se temperatura postepeno približila temperaturi prostorije u kojoj dijete inače boravi ili spava.

Za uobičajenu sobnu temperaturu navodi se raspon od 18 do 21 °C.

Koliko često kupati novorođenče i bebu?

Tokom prvih sedmica kupanje ne mora trajati dugo. Približno pet minuta može biti dovoljno za održavanje higijene.

Kako dijete raste, kupanje može postati sve ugodniji dio svakodnevne rutine, praćen igrom i istraživanjem vode, pa se njegovo trajanje može postepeno produžavati.

U hladnijim mjesecima koža je sklonija isušivanju, zbog čega se preporučuje rjeđe potpuno kupanje nego u periodima kada je koža manje izložena suhom zraku.

Bez obzira na učestalost kupanja u kadici, područje prekriveno pelenom potrebno je redovno čistiti prilikom presvlačenja.

Šta ako beba plače tokom kupanja?

Neke bebe ne uživaju odmah u kupanju u kadici. Kada dijete počne plakati ili pokazuje izraženu nelagodu, roditelj treba nastojati ostati smiren.

Bebu je dovoljno oprati koliko okolnosti dopuštaju, zatim je pažljivo izvaditi iz vode, umotati u peškir i priviti uz sebe.

Narednih nekoliko dana higijena se može održavati pranjem na podlozi, pomoću mekane vlažne rukavice ili krpice.

Nakon toga moguće je ponovo pokušati kupanje u kadici.

Važno je da se kupanje ne pretvori u iskustvo koje dijete povezuje s pretjeranom uznemirenošću.

Kada je najbolje kupati bebu?

Ne postoji jedno doba dana koje odgovara svakom djetetu.

Vrijeme kupanja može se prilagoditi porodičnim navikama, dnevnom ritmu i raspoloženju bebe.

Večernje kupanje nekim porodicama predstavlja ugodan završetak dana. Topla voda, nježni dodiri i mirna atmosfera mogu doprinijeti opuštanju i pripremi za spavanje.

Kod pojedinih beba takva rutina može biti povezana i s mirnijim snom.

Kada početi s tuširanjem?

Tuširanje se može postepeno uvoditi kada dijete počne samostalno sjediti, što se obično događa između šestog i devetog mjeseca života.

Prvi susreti s mlazom vode trebaju biti posebno nježni kako se beba ne bi uplašila.

Tuširanje, kao i kupanje, treba biti ugodno iskustvo. Ako dijete pokazuje strah ili snažno protestuje, ne treba insistirati na nastavku.

Peškiri i rukavice za pranje

Za njegu bebe najpraktičniji je veliki, mekani peškir kojim se nakon kupanja može obuhvatiti cijelo tijelo.

Peškiri i rukavice za pranje trebaju biti izrađeni od mekanih materijala, poput pamuka ili lana, te pogodni za temeljito pranje, iskuhavanje i peglanje.

Mekana frotirska rukavica ili odgovarajući komad tkanine praktični su za svakodnevno čišćenje.

Spužve mogu biti ugodne za nanošenje vode na kožu, ali njihova struktura otežava potpuno uklanjanje nečistoća koje se u njima zadržavaju. Zbog toga se prednost daje rukavicama ili mekanim komadima frotira.

Pribor za njegu treba biti namijenjen isključivo djetetu, bez dijeljenja peškira i rukavica s ostalim članovima domaćinstva.

Posebno je važno da budu čisti i suhi. Vlažni peškiri i rukavice mogu pogodovati razmnožavanju bakterija i gljivica, zbog čega ih je potrebno redovno mijenjati i održavati čistima.

Njega kože nakon kupanja

Nakon kupanja bebinu kožu treba temeljito, ali nježno posušiti.

Posebnu pažnju zahtijevaju novorođenčad, naročito tokom prvog mjeseca života, jer je njihova koža veoma osjetljiva na vlagu i nadražujuće djelovanje mokraće i stolice.

Kožne nabore ispod pazuha, na vratu, u preponama i drugim mjestima gdje se koža dodiruje potrebno je dobro osušiti. Vlažna i topla područja mogu pogodovati razmnožavanju gljivica i razvoju upale.

Nakon sušenja na kožu pelenskog područja nanosi se odgovarajuća zaštitna krema. Njegu treba prilagoditi i drugim osjetljivim područjima, uključujući nabore i kožu oko ušiju.

Na pažljivo osušene nabore može se nanijeti tanak sloj dječijeg ulja kako bi se smanjilo trenje između površina kože i mogućnost nastanka iritacije.

Pravovremeno mijenjanje pelena jednako je važno, jer produžen kontakt kože sa stolicom i mokraćom povećava mogućnost nadraživanja.

Njega bebinih ruku i noktiju

Koža dječijih ruku sklona je isušivanju, zbog čega se nakon pranja može njegovati kremom na bazi pantenola.

Nokti novorođenčeta veoma su sitni i mekani, ali mogu brzo rasti.

Tokom prvih mjeseci njihovo redovno rezanje nije uvijek potrebno. Mekani krajevi noktiju koji rastu ponekad se mogu pažljivo odvojiti.

Kada je skraćivanje potrebno, koriste se posebne dječije makazice sa zaobljenim vrhovima. Nokte treba rezati ravno i ne prekratko.

Kako dijete raste, njega noktiju postaje redovan dio sedmične higijenske rutine.

Ponekad se dogodi da nokat urasta u okolnu kožu, što može izazvati crvenilo i oticanje vrha prsta. Blaže promjene takve vrste mogu se s vremenom spontano smiriti bez posebnog tretmana.

Čišćenje bebinih ušiju

Njega ušiju podrazumijeva čišćenje vanjskog dijela uha, odnosno ušne školjke, i područja iza uha.

Nakon pranja posebno je važno dobro osušiti kožu iza ušiju, gdje se vlaga može zadržavati.

Unutrašnjost zvukovoda, odnosno vanjskog ušnog kanala, ne treba pokušavati čistiti štapićima za uši ili drugim predmetima.

Iako štapići s vatom mogu djelovati bezopasno, njihovo umetanje u zvukovod može izazvati povredu.

Čišćenje bebinog nosa

Za uklanjanje sitnih nečistoća iz nosa može se pripremiti mali smotuljak od vate, posebno za svaku nosnicu.

Vata se navlaži fiziološkom otopinom, a kao druga mogućnost navodi se odgovarajući sprej s morskom vodom.

Pripremljeni smotuljak nježno se prisloni u nosnicu i pažljivo okreće kako bi se uklonile nečistoće koje su se zadržale na dostupnom dijelu nosne sluznice.

Isti postupak ponavlja se s drugom nosnicom, koristeći zaseban, čist komadić vate.

Njega nakon pražnjenja crijeva

Nakon što se beba pokaki, zaprljane dijelove kože poželjno je očistiti što prije.

Za pranje se može koristiti mlaz mlake tekuće vode. Posebno treba očistiti nabore i područje oko anusa i spolovila, a zatim kožu pažljivo posušiti.

Vlažne maramice bez alkohola i jakih mirisa mogu predstavljati praktičnu alternativu, posebno nakon prvog mjeseca života.

Redovna higijena i pravovremeno mijenjanje pelena pomažu u sprečavanju dugotrajnog kontakta kože s mokraćom i stolicom.

Najčešće promjene na koži novorođenčeta

Tokom prvih mjeseci života na bebinoj koži mogu se pojaviti različite promjene. Mnoge su prolazne i povlače se spontano, dok pojedine zahtijevaju dodatnu njegu ili stručnu procjenu.

Milije i novorođenačke akne

Milije su sitne bjeličaste ili žućkaste izbočine na koži. Nastaju kada se male nakupine kožnog materijala zadrže u površinskim džepićima ispod kože.

Akne su obično izraženije promjene, crvene ili bijele boje, a njihova pojava povezuje se s aktivnošću lojnih žlijezda i hormonskim promjenama.

Mnoga djeca već pri rođenju imaju milije, dok se kod drugih pojavljuju tokom prve tri do četiri sedmice života. Jednako su česte kod djevojčica i dječaka, dok se novorođenačke akne nešto češće pojavljuju kod dječaka.

Njihov nastanak ne može se pouzdano spriječiti, ali se promjene uglavnom spontano povlače.

Kožu nije potrebno grubo trljati niti mazati preparatima samo radi uklanjanja ovih promjena, jer takvi postupci mogu izazvati dodatnu iritaciju.

Ako se akne ne povuku tokom prva tri mjeseca života, preporučuje se razgovor s ljekarom.

Pelenski osip

Pelenski osip predstavlja čest oblik upale kože, odnosno dermatitisa, na području koje prekriva pelena.

Može se pojaviti tokom cijelog dojenačkog perioda, a često se primjećuje između osmog i desetog mjeseca života.

Njegovom nastanku mogu pogodovati različite okolnosti. Među njima su gljivična infekcija usne šupljine, poznata kao mliječac ili soor, korištenje antibiotika i promjene nakon uvođenja dohrane.

Mliječac se prepoznaje po bjeličastim naslagama na jeziku i sluznici usne šupljine.

Pelenski osip mogu dodatno podsticati novi deterdženti za pranje odjeće, tijesne pelene koje stvaraju trenje, nedovoljno često mijenjanje pelena, proljev i korištenje plastičnih gaćica.

Kada je zaštitna funkcija kože narušena, mogu se razviti dodatne gljivične, a ponekad i bakterijske infekcije.

Kako njegovati kožu zahvaćenu pelenskim osipom?

Kod pelenskog osipa posebno su važni češće mijenjanje pelena, pažljivo čišćenje i potpuno sušenje kože.

Ako je koža izrazito crvena i nadražena, mogu se koristiti oblozi natopljeni fiziološkom otopinom.

Korisno je i povremeno ostaviti bebu bez pelene kako bi koža bila izložena zraku. Pritom je potrebno voditi računa o odgovarajućoj temperaturi prostorije.

Vlaga i toplina stvaraju povoljne uslove za razmnožavanje gljivica, uključujući Candida albicans, koja može biti prirodno prisutna na koži i sluznicama.

Ako se upala ne smiruje, moguće je da se razvila dodatna gljivična infekcija. U izraženijim slučajevima potrebno je potražiti savjet patronažne sestre ili pedijatra, koji može procijeniti da li je potrebna krema protiv gljivica ili bakterijske infekcije.

Odgovarajući antimikotični preparati mogu pomoći u povlačenju simptoma kada je uzrok gljivična infekcija.

Osip izazvan vrućinom

Osip povezan s pregrijavanjem obično se pojavljuje u obliku sitnih, blijedih ili ružičastih promjena na koži.

Najčešće se može primijetiti na čelu, licu, pregibima vrata, grudima i rukama.

Njegov nastanak često je povezan s pretjeranim utopljavanjem i odijevanjem bebe, zbog čega je učestaliji tokom ljetnih mjeseci.

Takav osip obično se spontano povlači i ne zahtijeva posebno liječenje.

Tjemenica kod beba

Tjemenica je česta pojava kod dojenčadi, a nastaje zbog pojačane aktivnosti lojnih žlijezda.

Na koži glave stvaraju se tanje ili deblje naslage masnih ljuskica koje mogu biti čvrsto priljubljene uz površinu kože.

Tjemenica nije znak nedovoljne higijene niti se smatra bolešću, nego čestom fiziološkom promjenom u dojenačkom periodu.

Ipak, održavanje čistoće važno je jer češanje i oštećivanje kože mogu pogodovati razmnožavanju mikroorganizama i nastanku infekcije.

Kako omekšati i ukloniti tjemenicu?

Za omekšavanje naslaga mogu se koristiti sredstva poput maslinovog ili bademovog ulja.

Maslinovo ulje ima svojstva podmazivanja i čišćenja kože glave, čime može olakšati odvajanje krastica.

Područja zahvaćena tjemenicom mogu se pažljivo namazati vatom natopljenom uljem, približno trideset minuta prije kupanja.

Ako su naslage proširene po cijelom vlasištu, ulje se može nanijeti uvečer, a glava prekriti pamučnom kapicom kako bi djelovalo tokom noći.

Omekšane ljuskice zatim se mogu nježno ukloniti četkom za kosu ili češljem s uskim zupcima, prije pranja glave.

Ne postoji pouzdan način da se tjemenica unaprijed spriječi, a pojedina djeca imaju veću sklonost njenom nastanku.

Ako promjene potraju duže ili se pojavi crvenilo kože, ponekad je potrebno koristiti antimikotičnu kremu za vlasište.

Čišćenje usne šupljine

Njega bebinih usta postaje posebno važna kada započne nicanje prvih zuba i uvođenje dohrane.

U početku se za čišćenje može koristiti sterilna gaza, kojom se nježno uklanjaju ostaci hrane.

Mekane dječije četkice za zube uvode se kasnije, a u uputama za njegu spominje se njihova upotreba nakon osamnaestog mjeseca života.

Kako odabrati kozmetiku za bebu?

Koža novorođenčeta i dojenčeta posebno je osjetljiva, zbog čega izbor proizvoda za njegu zahtijeva pažnju.

Roditelji često žele da dijete bude čisto, uredno i ugodnog mirisa. Proizvođači na takve potrebe odgovaraju velikim brojem proizvoda različitih mirisa, boja, sastava i pakovanja.

Međutim, privlačna ambalaža i intenzivan miris ne predstavljaju pouzdan pokazatelj kvaliteta.

Bebina koža ima relativno veliku površinu u odnosu na tjelesnu masu i drugačije osobine propusnosti nego koža odraslih. Zato je važno pažljivo birati preparate koji dolaze u neposredan kontakt s njom.

Kozmetički proizvodi ne prolaze iste postupke ispitivanja i odobravanja kao lijekovi, što predstavlja dodatni razlog za pažljiv odabir.

Pri kupovini treba obratiti pažnju na pouzdanost proizvođača, standarde proizvodnje i sastav preparata.

Prednost se daje proizvodima s jednostavnijim sastavom, bez nepotrebnih dodataka namijenjenih prvenstveno stvaranju boje ili mirisa.

Sapuni i blaga sredstva za pranje

Tokom najranijeg perioda koža se može čistiti vodom i fiziološkom otopinom, dok se upotreba sapuna i šampona može odgoditi.

Kada se koristi sredstvo za pranje, važna je njegova pH vrijednost, odnosno stepen kiselosti.

Za njegu kože dojenčadi preporučuju se neutralni ili blago kiseli preparati, s pH vrijednošću približno 5,5, što je obično naznačeno na pakovanju.

Alternativu klasičnim sapunima predstavljaju sindeti, odnosno sintetička sredstva za pranje.

Oni mogu učinkovito uklanjati nečistoće, a njihove prednosti uključuju stabilnost u tvrdoj vodi, niže pH vrijednosti i bolju podnošljivost na osjetljivoj koži.

Posebno mogu biti korisni kod kože sklone hroničnom ekcemu.

Šamponi i pjenušave kupke

Tokom prve godine života većini beba nije potrebno redovno pranje kose šamponom.

Kada je kosa gušća ili postoji poseban razlog za njegovo korištenje, može se odabrati blagi dječiji šampon bez sintetičkih mirisa, boja i izrazito nadražujućih konzervansa.

Šamponi se češće počinju koristiti nakon šestog mjeseca, kada kosa postaje gušća i njen rast izraženiji.

Posebno su prikladni preparati blagoga djelovanja koji ne nadražuju oči.

Pjenušave kupke ne preporučuju se u najranijem uzrastu. Mogu sadržavati deterdžente koji uklanjaju zaštitni kiseli sloj kože i utječu na njenu prirodnu bakterijsku floru.

Takvi proizvodi mogu doprinijeti iritaciji osjetljivih područja, uključujući upale spolovila i mokraćnog sistema.

Njihova upotreba predviđa se tek u kasnijem periodu, tokom druge godine života.

Dječija ulja

Dječija ulja prvenstveno se koriste za čišćenje i njegu kože.

Među prirodnim uljima spominju se ulje kikirikija i ulje pšeničnih klica, koja sadrže esencijalne masne kiseline.

Ona mogu pomoći u uklanjanju nečistoća i stvaranju tankog zaštitnog sloja na površini kože.

Vlažne maramice

Vlažne maramice predstavljaju praktično sredstvo za svakodnevnu njegu, naročito prilikom mijenjanja pelena.

Mogu sadržavati sastojke koji nježno čiste kožu, kao i prirodna ulja namijenjena zaštiti od isušivanja i iritacije.

Pojedini proizvodi sadrže pantenol, poznat i kao provitamin B5, koji se koristi u preparatima za podršku obnavljanju oštećene kože.

Pri izboru treba izbjegavati maramice s alkoholom i intenzivnim mirisima.

Zaštitne kreme za pelensko područje

Zaštitna krema namijenjena je njezi kože koja je svakodnevno izložena mokraći i stolici.

Nanosi se u tankom sloju na prethodno očišćeno i osušeno područje.

Kvalitetni preparati mogu sadržavati sastojke sa zaštitnim djelovanjem, poput titanij-oksida, kao i pantenol, koji se koristi za podršku obnavljanju kože.

Kreme za lice i ruke

Koža lica i ruku izložena je vanjskim utjecajima tokom cijele godine.

Odgovarajuće dječije kreme mogu pomoći u smanjenju isušivanja i zaštiti kože od hladnoće, vjetra i djelovanja sunčeve svjetlosti.

Njihova primjena nije ograničena samo na zimu ili period izraženih vremenskih promjena.

Zašto se dječiji puder sve manje koristi?

Razvojem drugih sredstava za njegu dječiji puder, odnosno talk, izgubio je značajnije mjesto u svakodnevnoj higijeni beba.

Posebna zabrinutost povezana je s mogućnošću njegovog udisanja tokom nanošenja, naročito kada se puder raspršuje po području vrata, pazuha i drugim kožnim naborima.

Udisanje čestica talka smatra se štetnim.

Njega kože sklone atopijskom dermatitisu

Bebe koje imaju sklonost hroničnom ekcemu, odnosno atopijskom dermatitisu ili neurodermitisu, zahtijevaju posebnu pažnju pri kupanju i izboru preparata.

Za takvu kožu preporučuje se ograničavanje kupanja na najviše dva puta sedmično, uz korištenje odgovarajućih dodataka vodi koji smanjuju isušivanje.

Nakon kupanja potrebno je nanijeti odgovarajuće zaštitno sredstvo.

Izbor preparata najbolje je uskladiti s preporukom pedijatra.

Sastojci na koje treba obratiti pažnju

Prilikom izbora dječije kozmetike potrebno je provjeriti sastav proizvoda, a ne oslanjati se samo na njegov izgled, miris ili popularnost.

Poseban oprez preporučuje se kod nepotrebnih umjetnih boja i mirisa te sastojaka koji mogu izazvati nadraživanje osjetljive kože.

Među supstancama na koje treba obratiti pažnju navode se DEA i TEA, pojedini konzervansi poput parabena, quaterniuma 15 i imidazolidinil-uree, kao i mentol, pepermint i citrusni dodaci.

Kod proizvoda za zaštitu od ultraljubičastog zračenja, sa zaštitnim faktorom SPF 15 ili višim, prednost se daje preparatima na bazi mineralnih filtera, kao što su titanij-dioksid i cink-oksid, zbog mogućnosti da određeni hemijski filteri izazovu iritaciju.

Oprez se preporučuje i kod proizvoda koji sadrže mineralna, odnosno parafinska ulja.

Lanolin se izdvaja kao sastojak kod kojeg je važno voditi računa o čistoći sirovine i mogućim ostacima pesticida, među kojima se spominju DDT, lindan i diazinon.

Antibakterijski sapuni uglavnom se ne preporučuju za rutinsku njegu dječije kože.

Dosljednost u izboru proizvoda za njegu

Pri kupovini dječije kozmetike najbolje je birati kvalitetne proizvode pouzdanih proizvođača koji poštuju odgovarajuće standarde proizvodnje.

Važno je upoznati sastav preparata i odabrati proizvode koji odgovaraju osjetljivosti djetetove kože.

Kada određeni proizvod dobro odgovara djetetu i pruža zadovoljavajuće rezultate, nema potrebe mijenjati ga samo zato što se na tržištu pojavio noviji preparat privlačnijeg pakovanja ili mirisa.

Nazad u Centar za roditelje