Ishrana

Ishrana bebe u prvoj godini

Ishrana u prvoj godini ima posebno važnu ulogu u rastu i razvoju deteta. Mleko je tada osnova jelovnika, dok se druge namirnice uvode postepeno, u skladu sa uzrastom, napredovanjem i potrebama svake bebe. Dobro organizovana ishrana obuhvata mlečne obroke, nemlečnu hranu i, kada je potrebno, dodatke određenih vitamina i minerala.

Ishrana bebe u prvoj godini
Sadržaj članka

Deset osnovnih pravila za uvođenje nemlečne hrane

Prelazak sa isključivo mlečne ishrane na raznovrsnije obroke treba da bude postepen, uz pažljivo praćenje bebinih reakcija. Važni su izbor namirnica, način pripreme, količina i vreme uvođenja.

  1. Početak nemlečne ishrane prilagodite napredovanju deteta. Uvođenje novih namirnica predviđeno je između petog i šestog meseca života. Ako se posle petog meseca uspori dobijanje na težini, počinje se ranije; kod beba koje dobro napreduju može se sačekati do navršenih šest meseci.
  2. Proširujte jelovnik postepeno. U toku jedne nedelje uvode se jedna do dve nove namirnice, kako bi se beba polako upoznavala sa različitim vrstama hrane.
  3. Nove namirnice nudite pojedinačno. Počnite malim količinama, odgovarajuće razređenim i pripremljenim, da biste mogli da pratite kako dete podnosi svaku novu hranu.
  4. Budite posebno oprezni ako postoji sklonost ka alergijama. Kod beba koje su već pokazale znake nepodnošenja pojedinih namirnica i dece čiji roditelji imaju alergije na hranu, novi obroci uvode se još sporije. Prednost imaju namirnice sa manjim alergijskim potencijalom.
  5. Po potrebi upotrebite mleko koje beba već pije. Ako kroz mlečne obroke ne dobija dovoljno mleka, isto mleko može da se doda kašicama od voća, povrća ili žitarica.
  6. Izbegavajte nepotrebne dodatke. U obroke za odojčad ne dodaju se so ni drugi začini, a treba izbegavati i povećane količine šećera.
  7. Birajte kvalitetne namirnice i pravilno čuvajte pripremljenu hranu. Prednost imaju sveže i zrele namirnice, dok se zamrznute koriste izuzetno. Sveže pripremljen obrok može da se čuva u frižideru, ali treba da se potroši u narednih 24–48 sati.
  8. Prilagodite teksturu uzrastu. Na početku uvođenja nemlečne hrane, tokom prvih šest meseci života, hrana se miksa, a kasnije može da se ponudi usitnjena.
  9. Postepeno uvodite odgovarajući pribor za hranjenje. Bebi starijoj od šest meseci tečna hrana može da se ponudi iz čaše, a kašice kašičicom.
  10. Negujte naviku pijenja vode. Izbegavajte često davanje zaslađenih sokova, naročito prilikom uspavljivanja. Nezaslađeni sokovi mogu da se ponude uz obrok, dok dete postepeno uči da žeđ gasi vodom.

Osnovni oblici ishrane odojčeta

Ishrana zdrave bebe u prvoj godini obuhvata tri osnovne celine: mlečnu ishranu, nemlečnu odnosno mešovitu ishranu i dodatke vitamina i minerala.

Mlečna ishrana može da se organizuje na tri načina: isključivim dojenjem, kombinovanjem majčinog mleka i formule ili hranjenjem industrijski pripremljenom mlečnom formulom. Izbor zavisi od mogućnosti dojenja, količine majčinog mleka, napredovanja bebe i drugih okolnosti vezanih za njeno zdravlje i potrebe u ishrani.

Majčino mleko i značaj dojenja

Odojče je dete od rođenja do navršene prve godine. Sam naziv povezan je sa dojenjem, koje je tokom velikog dela ljudske istorije bilo osnovni način hranjenja beba.

U prvih pet do šest meseci majčino mleko ima izrazite prednosti u odnosu na druge načine hranjenja. Njegov sastav odgovara potrebama deteta i obezbeđuje hranljive materije neophodne za normalan rast i razvoj.

Sastav i zaštitna svojstva majčinog mleka

Voda čini najveći deo majčinog mleka, približno 87,5 grama na 100 mililitara. Zato zdravoj bebi koja dobija dovoljno majčinog mleka najčešće nisu potrebne dodatne tečnosti. Majčino mleko sadrži ugljene hidrate, lako svarljive belančevine i masti, kao i vitamine, minerale, enzime i imunološki aktivne supstance. Njihov međusobni odnos prilagođen je potrebama odojčeta.

Posebno su važne imunološki aktivne komponente koje doprinose zaštiti od različitih infekcija, naročito crevnih, ali i drugih zaraznih bolesti. Dojenje se povezuje i sa manjom verovatnoćom razvoja pojedinih alergijskih stanja.

Ispitivan je i uticaj dojenja na intelektualni razvoj i vid. Pojedina istraživanja iznela su pretpostavke o boljim intelektualnim sposobnostima i većoj oštrini vida kod dojene dece u poređenju sa bebama hranjenim formulama bez dodatka dugolančanih višestruko nezasićenih masnih kiselina, poznatih kao LCP. Takvi nalazi predstavljaju istraživačke pretpostavke o mogućim razlikama, a ne garanciju određenog razvojnog ishoda.

Emocionalna uloga dojenja

Dojenje nije samo način da beba dobije hranu. Ono omogućava blizak kontakt majke i deteta, kroz koji beba oseća zaštitu, negu i ljubav. Neposredna blizina, dodir i komunikacija pružaju i neprekidnu društvenu stimulaciju. Značaj dojenja zato prevazilazi njegovu ulogu u ishrani.

Dojenje može da donese i finansijsku uštedu porodici. Procenjuje se da je hranjenje industrijskim mlečnim formulama približno tri puta skuplje od pravilne ishrane majke koja doji.

Kada početi sa dojenjem?

Poželjno je da dojenje počne što ranije posle rođenja. U prvim danima česti podoji imaju posebno važnu ulogu: podstiču rad mlečnih žlezda i stvaranje većih količina mleka. Majčino telo u tom početnom periodu postepeno uspostavlja laktaciju, odnosno proces stvaranja i lučenja mleka.

Kako se majčino mleko menja posle porođaja?

Sastav majčinog mleka nije potpuno isti tokom celog perioda dojenja. Njegove osobine menjaju se sa fazama laktacije, ali i tokom pojedinačnog podoja. Razlikuju se tri osnovna oblika: kolostrum, prelazno mleko i zrelo majčino mleko.

Kolostrum — prvo majčino mleko

Dojke stvaraju kolostrum tokom poslednjih dana trudnoće i prva dva do tri dana posle porođaja. Ovo prvo mleko posebno je bogato biološki aktivnim sastojcima. Od zrelog mleka razlikuje se izgledom, hemijskim sastavom i zaštitnim svojstvima. Prepoznatljiva žućkasta boja potiče od veće količine vitamina A i karotena. U odnosu na zrelo mleko, kolostrum sadrži više belančevina i soli, a manje masti i ugljenih hidrata.

Posebno je bogat sekretornim imunoglobulinom A i antitelima usmerenim protiv različitih uzročnika bolesti. Njegova osnovna uloga jeste zaštita novorođenčeta. Veći sadržaj soli doprinosi i pražnjenju creva, odnosno izbacivanju mekonijuma, prve stolice novorođenčeta.

Prelazno mleko

Prelazno mleko stvara se približno od četvrtog do četrnaestog dana posle porođaja. Još uvek zadržava neke osobine kolostruma, ali se njegov sastav postepeno približava sastavu zrelog majčinog mleka. U tom periodu opada koncentracija belančevina i imunoglobulina, dok rastu udeo masti, mlečnog šećera odnosno laktoze i vitamina rastvorljivih u vodi, kao i ukupna energetska vrednost.

Zrelo majčino mleko

Zrelo mleko počinje da se stvara tokom treće ili četvrte nedelje posle porođaja. Njegova količina i sastav omogućavaju da beba dobije hranljive materije koje su joj potrebne u prvoj polovini prve godine života.

Mleko se menja i tokom samog podoja. Na početku je obično vodenastije i ima manje masti. Kako podoj odmiče, sadržaj masti raste, pa mleko pri kraju hranjenja ima veću energetsku gustinu. Pretpostavlja se da takvo mleko doprinosi osećaju sitosti i tome da beba sama završi podoj. Zato se naglašava da hranjenje treba da traje dovoljno dugo kako bi dete zadovoljilo svoje energetske potrebe.

Vodenasto mleko nije isto što i slabo mleko

Zrelo majčino mleko često deluje ređe i prozirnije od kolostruma, što ponekad navodi na pogrešan zaključak da nije dovoljno hranljivo. Zbog takvog utiska majka može nepotrebno da uvede flašicu sa drugom vrstom mleka, a to može postepeno da smanji dojenje.

Zrelo majčino i kravlje mleko imaju približno jednaku energetsku vrednost: oko 68 kilokalorija na 100 mililitara, odnosno 285 kilodžula na 100 mililitara. Razlika nije samo u energetskoj vrednosti već i u sastavu i prilagođenosti bebinim potrebama.

Neutemeljene tvrdnje da majka nema dovoljno mleka ili da je njeno mleko slabo mogu da dovedu do nepotrebnog uvođenja formule, posebno u osetljivom periodu uspostavljanja laktacije, a zatim i do postepenog prestanka dojenja.

Kombinovanje majčinog mleka i formule

Dvovrsna, odnosno kombinovana mlečna ishrana znači da beba uz dojenje dobija i industrijski pripremljenu formulu za odojčad. Formula mora da odgovara uzrastu i telesnoj masi deteta.

Pre nego što se pređe na ovakav način hranjenja, preporučuje se savetovanje sa pedijatrom. Potreba za dodatnim mlekom procenjuje se praćenjem dobijanja na težini. Jedan od postupaka koji može da se koristi jeste merenje bebine težine pre i posle podoja. Na osnovu tih podataka procenjuje se da li je kombinovana ishrana zaista potrebna.

Hranjenje formulom za odojčad

Ako majka ne može ili ne želi da doji, beba može da se hrani industrijski pripremljenom mlečnom formulom. Ovi proizvodi najčešće se prave na bazi kravljeg mleka, ali se njihov sastav prilagođava potrebama odojčeta. Količine i odnosi belančevina, masti, ugljenih hidrata, vitamina i minerala razlikuju se od onih u običnom kravljem mleku kako bi bolje odgovarali ranom uzrastu.

Početne i prelazne formule

Razlikuju se početni i prelazni mlečni preparati. Početne formule predviđene su za prva četiri do pet meseci, ali mogu da se koriste i tokom cele prve godine.

Prelazne formule namenjene su kasnijem periodu, nakon navršenog četvrtog meseca. U poređenju sa početnim formulama imaju veće koncentracije belančevina i masti. Pored laktoze, mogu da sadrže i druge ugljene hidrate, uključujući maltodekstrin i skrob, kao i dodate vitamine i minerale. Zbog takvog sastava mogu da budu nešto gušće, a pretpostavlja se da kod neke dece stvaraju izraženiji osećaj sitosti.

Zašto obično kravlje mleko nije odgovarajuća zamena?

Kravlje mleko, bilo sveže, pasterizovano ili u prahu, ne smatra se odgovarajućom osnovnom hranom za dete mlađe od godinu dana. Iako može da zadovolji određene energetske potrebe, njegov sastav znatno se razlikuje od majčinog mleka. Ima više belančevina i minerala, što dodatno opterećuje nezrele bubrege odojčeta.

Istovremeno sadrži manji udeo nezasićenih masnih kiselina, među kojima su oleinska, linolna i linolenska kiselina, važne za normalan rast i razvoj. U kravljem mleku ima i manje vitamina C, vitamina E i joda, kao i nedovoljno gvožđa, koje se iz njega slabije apsorbuje u sistemu za varenje.

Nerazgrađene belančevine kravljeg mleka mogu, osim toga, da povećaju rizik od alergije na njegove proteine kod osetljive odojčadi.

Uvođenje nemlečne hrane: prelazak na raznovrsnije obroke

Nemlečna, odnosno dopunska ishrana obuhvata hranu koju dete dobija uz mleko, a koja ne pripada njegovoj osnovnoj mlečnoj ishrani. Uvođenje novih namirnica nije predviđeno pre završetka četvrtog meseca, jer se od ranijeg početka ne očekuju posebne prednosti. Ipak, treba početi najkasnije do kraja šestog meseca, kada samo mleko više ne zadovoljava u potpunosti sve potrebe starijeg odojčeta.

Nove namirnice uvode se jedna po jedna, sa razmacima od nekoliko dana, kako bi mogle da se prate eventualne reakcije. Jedan od uobičajenih redosleda obuhvata voćne sokove, voćne kašice, povrće, mlečno-žitne kašice, meso i ribu.

Ako bliski članovi porodice imaju alergijske bolesti, primenjuje se oprezniji raspored. Prema ovom pristupu kasnije se uvode citrusno i orašasto voće, jaja, riba, kupovno kravlje mleko i žitarice sa glutenom, uz preporuku da se sačeka do kraja prve godine.

Industrijski pripremljena hrana za odojčad takođe može da bude deo nemlečne ishrane. Pravi se od sastojaka kontrolisanog porekla, a kvalitetne gotove kašice praktičan su izbor za roditelje.

Voće u bebinoj ishrani

Voće obezbeđuje energiju, vitamine, minerale, vodu i dijetna vlakna koja doprinose pravilnom varenju.

Počinje da se uvodi najranije nakon navršenog petog meseca. U početku voćni sok može da dopuni mlečni obrok, a kasnije se nudi voćna kašica. Ako beba dobro dobija na težini, početak nemlečne ishrane odlaže se do navršenih šest meseci. Kod beba kod kojih se dobijanje na težini usporava može da se počne posle petog meseca.

Nova hrana može da izazove probavne tegobe, poput grčeva u stomaku ili proliva, pa se voće u početku preporučuje tokom prepodneva. Kod dece iz porodica sklonih alergijama poseban oprez potreban je sa citrusnim voćem: limunom, pomorandžama, mandarinama i grejpom.

Uvođenje povrća

Povrće obično ima manje kalorija od voća, ali je dragocen izvor vitamina, minerala, vode i dijetnih vlakana. Posebno se ističe njegov doprinos redovnom i pravilnom varenju.

Uvođenje povrća planirano je posle šestog meseca života, najbolje za ručak. Počinje se malim količinama, koje se povećavaju tokom narednih nedelja sve dok obrok od povrća ne zameni jedan mlečni obrok.

Žitarice u prvoj godini

Žitarice su važan izvor ugljenih hidrata, biljnih belančevina i vitamina B-kompleksa. Uvode se prvenstveno zbog svoje energetske vrednosti, naročito kada mlečni obroci više nisu dovoljni da zasite bebu.

Između petog i šestog meseca predviđene su žitarice bez glutena, kao što su pirinač i kukuruz. Žitarice sa glutenom, među kojima su pšenica, ječam i raž, uvode se posle šestog meseca. U pojedinim delovima sveta primenjuje se i pristup koji njihovo uvođenje odlaže do kraja prve godine.

Kašice od žitarica i voća ili žitarica i mleka u početku mogu da se nude ujutru, dok je mlečno-žitni obrok predviđen i za večernje hranjenje.

Meso i riba

Meso i riba su izvori gvožđa, životinjskih belančevina i vitamina B-kompleksa. Vreme uvođenja zavisi od uzrasta i vrste namirnice.

Posle šestog ili sedmog meseca može da se ponudi mlado belo meso, uključujući piletinu, ćuretinu i kunića, kao i mlada teletina. Bela riba, jagnjetina i jaretina uvode se posle devetog meseca. Plava riba predviđena je nakon navršene prve godine života.

Uvođenje jaja

Jaja se uvode posle devetog meseca, počevši od malih količina tvrdo kuvanog žumanceta. Žumance može najpre da se doda obrocima od povrća, a količina se povećava postepeno. Posle jednog do dva meseca dete može da dobija žumance jednom nedeljno.

Belance se, zbog mogućnosti alergijske reakcije, uvodi nakon navršene prve godine.

Vitamini i minerali u prvoj godini

U prvoj godini dete brzo raste i razvija se, pa su mu vitamini i minerali potrebni u kontinuitetu. Među hranljivim materijama koje se posebno izdvajaju nalaze se vitamini C i D, gvožđe i fluor. Učestvuju u razvoju kostiju, stvaranju krvi, prenosu kiseonika, radu metabolizma i očuvanju zdravlja zuba.

Vitamin D i razvoj kostiju

Vitamin D učestvuje u metabolizmu kalcijuma i pravilnoj mineralizaciji kostiju. Njegov nedostatak kod dece može da izazove rahitis, bolest kostiju koje rastu, nastalu zbog nedovoljne mineralizacije.

Rahitis, pored promena na kostima, mogu da prate nemir, nesanica, razdražljivost, pojačano znojenje i smanjena mišićna napetost. Među ranim znacima na kostima navode se omekšavanje potiljačnog dela lobanje, poznato kao kraniotabes, četvrtast oblik glave i zadebljanja dugih kostiju oko zglobova, koja mogu da stvore utisak dvostrukih zglobova. Kasnije mogu da se razviju deformiteti kao što su noge u obliku slova X ili O i promene oblika karlice povezane sa rahitisom.

Zbog nedovoljne zastupljenosti vitamina D u ishrani odojčeta, raspored suplementacije predviđa svakodnevno davanje 400–600 međunarodnih jedinica vitamina D3 od prvog meseca do kraja prve godine. Tokom druge i treće godine isti raspon doze predviđen je u zimskim mesecima.

Uz vitamin D, važan je dovoljan unos kalcijuma iz mleka i mlečnih proizvoda, uz približno 500 ml mleka dnevno, kao i odgovarajuće izlaganje sunčevoj svetlosti.

Vitamin C

Vitamin C učestvuje u više važnih metaboličkih procesa. Njegova uloga obuhvata metabolizam glukoze i gvožđa, razgradnju holesterola i pojedinih aminokiselina i stvaranje krvnih ćelija.

Dnevne potrebe odojčeta procenjuju se na 25–50 mg. Majčino mleko sadrži približno 50 mg vitamina C po litru, dok se industrijskim formulama za odojčad ovaj vitamin dodaje tokom proizvodnje. Ovakva mlečna ishrana zadovoljava potrebe za vitaminom C u prvih šest meseci. Posle uvođenja odgovarajuće nemlečne hrane beba može da ga dobija i iz drugih namirnica.

Za decu hranjenu običnim konzumnim mlekom predviđen je dodatak farmaceutskog preparata vitamina C u dnevnoj dozi od 30 mg.

Gvožđe i sprečavanje anemije

Gvožđe ima ključnu ulogu u prenosu kiseonika i elektrona u organizmu. Najveći deo nalazi se u hemoglobinu, pigmentu crvenih krvnih ćelija koji omogućava prenos kiseonika. Nedostatak gvožđa može da dovede do anemije, odnosno malokrvnosti.

Do kraja prve godine potrebe odojčeta procenjuju se na oko 10 mg gvožđa dnevno. Za sprečavanje nedostatka naročito je važna kvalitetna ishrana. Ona podrazumeva dojenje najmanje šest meseci ili upotrebu formula obogaćenih gvožđem, uvođenje nemlečne hrane između četvrtog i šestog meseca i namirnice koje sadrže gvožđe i vitamin C. Izvori gvožđa su, između ostalog, žitarice, meso, riba i iznutrice, dok su limun, pomorandža i paradajz primeri namirnica sa vitaminom C.

Kod dece koja sisaju duže od šest meseci ističe se mogućnost dodatnog unosa gvožđa, nezavisno od nemlečne ishrane.

Kada mogu da budu potrebni dodaci gvožđa?

Preventivno davanje gvožđa u obliku farmaceutskog preparata posebno se razmatra kod određenih grupa odojčadi. Tu spadaju prevremeno rođene bebe, počevši od drugog meseca, blizanci, deca koja su izgubila krv i novorođenčad sa niskom koncentracijom hemoglobina pri rođenju. Dodatnu pažnju zahtevaju bebe koje veoma brzo rastu, često imaju infekcije ili žive u porodicama sa niskim socioekonomskim standardom.

Za prevremeno rođenu decu navodi se dnevna doza od 2–4 mg gvožđa po kilogramu telesne mase, a za ostale navedene grupe 1–2 mg/kg dnevno.

Fluor i zdravlje zuba

Fluor ima sistemsko i lokalno dejstvo važno za zdravlje zuba. Sistemsko dejstvo podrazumeva ugrađivanje u zubnu gleđ, dok lokalno dejstvo doprinosi njenoj remineralizaciji i može da ima antibakterijski efekat. Nedovoljna dostupnost fluora povezuje se sa većim rizikom od karijesa.

Za zaštitu mlečnih i stalnih zuba opisuje se kombinovanje sistemskog i lokalnog dejstva fluora.

Nije potpuno razjašnjeno da li uzimanje fluora tokom trudnoće može da spreči karijes kod deteta, niti u kojoj meri.

Fluoridi u vodi i raspored suplementacije

Pri proceni potrebe za dodatnim fluorom važna je njegova koncentracija u vodi za piće. Kada je koncentracija ispod 0,3 mg/L, predviđen je dodatni unos fluora.

Takve vrednosti zabeležene su u gotovo celoj Hrvatskoj. Na području Kutine, Ivanić-Grada i pojedinih delova Vukovarsko-srijemske županije izmerene su koncentracije između 0,3 i 0,6 mg/L. U područjima sa višom koncentracijom opisuje se primena upola manje doze od one predviđene za vodu sa manje od 0,3 mg/L fluorida.

Raspored sistemske primene obuhvata sledeće količine natrijum-fluorida:

  • Od šestog meseca do kraja druge godine: 0,25 mg dnevno.
  • Od navršene druge godine: dve tablete dnevno, svaka jačine 0,25 mg.
  • U uzrastu od četiri do pet godina: tri takve tablete dnevno.
  • Od šeste godine: jedna tableta jačine 1 mg dnevno.

Za odojčad hranjenu majčinim mlekom opisuje se i mogućnost da majka uzima jednu tabletu fluora od 1 mg.

Uz sistemski unos, lokalna zaštita zuba uključuje paste sa fluorom i četkanje zuba gelom sa aminofluoridom jednom u sedam do četrnaest dana. Naglašava se i redovno pranje zuba posle svakog obroka.

Za puni efekat sistemske primene navodi se uzimanje tableta najmanje 200 puta godišnje. Da bi se postiglo i lokalno dejstvo, tablete mogu da se rastvore u malo vode ili sažvaću.

Mlečni i nemlečni obroci tokom prve godine

Potrebe za hranom menjaju se kako beba raste. Broj i veličina obroka, kao i udeo mleka, postepeno se prilagođavaju uzrastu i uvođenju drugih namirnica. Sledeći raspored prikazuje broj dnevnih obroka, okvirne količine mleka i vrste namirnica koje se uvode tokom prve godine.

Okvirni raspored obroka

UzrastUkupan broj obrokaMlečni obrociVrsta mleka
1 mesecNa zahtev bebe, približno 6–76–7 × 70–100 mlDojenje ili početna formula
2 meseca66 × 100–130 mlDojenje ili početna formula
3 meseca5–65–6 × 130–160 mlDojenje ili početna formula
4 meseca55 × 160–200 mlDojenje ili početna formula
5 meseci4–53 × 250 mlDojenje ili prelazna formula
6 meseci4–52 × 250 mlDojenje ili prelazna formula
7–12 meseci4–52 × 250 mlDojenje ili prelazna formula

Količine u tabeli predstavljaju raspored mlečnih obroka, dok se kod dojene dece nastavlja hranjenje na dojci.

Uvođenje drugih obroka

Peti mesec: U raspored se uključuju voćni sok ili voćna kašica, povrće i pirinač. Planira se jedan do dva nemlečna obroka, među kojima obrok od približno 250 ml.

Šesti mesec: Uključuju se voćni sokovi, voćne i voćno-žitne kašice, povrće, žitarice bez glutena i meso. Predviđena su dva do tri nemlečna obroka, uz voćni obrok i obrok od povrća od približno 250 ml. Meso se nudi dva do tri puta nedeljno, do 20 g po obroku.

Od sedmog do dvanaestog meseca: Nastavljaju se dva do tri nemlečna obroka, uz uvođenje žitarica sa glutenom, mesa, žumanceta i bele ribe. Meso je predviđeno dva do tri puta nedeljno u količini od 30–35 g, a žumance jednom nedeljno.

Kod odojčadi koja dobro dobijaju na težini početak nemlečne ishrane pomera se za približno mesec dana.

Namirnice prema uzrastu

Jelovnik se postepeno proširuje različitim vrstama voća, povrća, žitarica, mlečnih proizvoda, mesa, ribe i jaja.

Mleko, voće, žitarice i povrće

UzrastMleko i mlečni proizvodiVoćeŽitaricePovrće
5–6 meseciMajčino mleko ili prilagođena formulaJabuka, banana, kruškaPirinčane i kukuruzne pahuljiceŠargarepa, keleraba, blitva, tikvica
7 meseciMajčino mleko ili prilagođena formulaKajsija, breskva i ranije uvedeno voćeOvsene pahuljice, pšenica, ječamKrompir, brokoli, spanać
8 meseciMajčino mleko ili prilagođena formulaRanije uvedeno voćeHleb, dvopekBoranija, bundeva, pasirani grašak
9 meseciMajčino mleko ili prilagođena formulaRanije uvedeno voće, limun, pomorandžaTesteninaKelj, praziluk
10 meseciMajčino mleko ili prilagođena formula, kravlji sir, jogurt, maslacMešano voćeRanije uvedene žitariceRanije uvedeno povrće
11 meseciRanije uvedene namirniceRanije uvedeno voćeRanije uvedene žitariceSočivo, kupus
12 meseciRanije uvedene namirniceLubenica, bobičasto voćeMešavine žitaricaPasulj

Masnoće, meso, riba, jaja i slatkiši

UzrastMasnoće i začiniMeso, riba i jajaSlatkiši i druge namirnice
5–6 meseci—Belo pileće i ćureće meso predviđeno posle sedmog meseca—
7 meseciMaslinovo uljeTeletina, kunićPetit beurre keks, kukuruzne pahuljice
8 meseci—Jagnjetina, bela riba—
9 meseci—Žumance—
10 meseci—Junetina, govedinaPuding
11 meseci—Nastavak ranije uvedenih namirnica—
12 meseciManje količine začina, beli lukPresovana šunka, belance—

Jaja, riba, citrusno i orašasto voće, kikiriki i proizvodi koji ga sadrže, poput pojedinih grickalica, izdvajaju se zbog izraženijeg alergijskog potencijala. U ovom rasporedu njihovo uvođenje odlaže se do kraja prve godine.

Ishrana odojčadi sa posebnim potrebama

Nekoj deci potreban je dodatni oprez pri izboru hrane zbog alergija, poremećaja varenja ili drugih zdravstvenih stanja. Među važnim temama su alergije na hranu, celijakija, bljuckanje, povraćanje i gastroezofagealni refluks.

Alergije na hranu kod odojčadi

Alergijske bolesti sve su češće. U visoko razvijenim zemljama procenjuje se da pogađaju približno 5–8% dece. Alergije na hranu ređe su od alergijskih bolesti u celini, ali su posebno važne u ranom detinjstvu zbog nezrelosti imunoloških i drugih zaštitnih mehanizama sistema za varenje. Preosetljivost na mleko zabeležena je kod približno 3% dece.

Ipak, nije svaka neprijatna reakcija na hranu alergija. Alergije čine samo deo mogućih štetnih reakcija, dok mnoge tegobe nastaju neimunološkim mehanizmima, koji mogu da budu toksični ili netoksični. Postavljanje dijagnoze može da bude složeno. Ako se sumnja na određenu namirnicu, njeno izbegavanje ima važnu ulogu u odgovarajućem postupku procene i lečenja.

Najčešći alergeni

Među namirnicama koje često izazivaju alergijske reakcije kod dece nalaze se:

  • Belančevine kravljeg mleka.
  • Jaja.
  • Soja.
  • Riba.
  • Orašasti plodovi.

Kravlje mleko posebno se izdvaja jer neka odojčad mogu da mu budu izložena već neposredno posle rođenja.

Skriveni alergeni u prehrambenim proizvodima

Alergene u gotovoj hrani nije uvek lako prepoznati. Male količine pojedinih sastojaka mogu da se nalaze i u proizvodima u kojima ih roditelji ne očekuju. Primeri su kravlje mleko u kobasicama, ulje kikirikija u mešavinama biljnih ulja i lecitin koji se koristi kao emulgator.

Zato je kod dece sa potvrđenom alergijom posebno važno pažljivo čitanje deklaracija. Prednost imaju jednostavni obroci od poznatih namirnica, naročito kada se pripremaju kod kuće i roditelji mogu da kontrolišu sastav.

Ukrštene alergijske reakcije

Sličnost pojedinih alergena može da dovede do reakcija na više namirnica ili supstanci iz okoline. Kod dece alergične na belančevine kravljeg mleka zabeležena je i povezanost sa alergijom na soju. U pojedinim istraživanjima učestalost ovih reakcija iznosila je do 40%.

Ukrštene alergije mogu da povežu i alergene iz hrane sa onima koji se udišu. Primeri uključuju povezanost jabuke i polena breze, kao i morskih rakova i alergena kućne prašine.

Kako prepoznati alergiju na hranu?

Alergijska reakcija može da zahvati različite organske sisteme. Najčešće se javljaju promene na koži, sluzokoži usta, sistemu za varenje ili disajnim organima.

Reakcije na koži mogu da obuhvate atopijski dermatitis i urtikariju, odnosno koprivnjaču. U ustima mogu da se pojave svrab i otok sluzokože. Tegobe pri varenju uključuju grčeve, povraćanje i proliv. Disajni simptomi mogu da se ispolje kašljem i otežanim disanjem.

U najtežim slučajevima može da nastane sistemska alergijska reakcija, odnosno anafilaktički šok, koji neposredno ugrožava život.

Izgled i jačina alergijskih reakcija zavise i od uzrasta. Kod odojčadi su najčešće zahvaćeni koža i sistem za varenje.

Zapažanja roditelja važna su za prepoznavanje mogućeg alergena. Podaci o nedavno uvedenim namirnicama i reakcijama koje su usledile mogu da pomognu pedijatru u proceni. Zato se preporučuje postepeno uvođenje hrane, uz najviše dve nove namirnice nedeljno.

Ishrana kod alergije na kravlje mleko

Potvrđena alergija na belančevine kravljeg mleka zahteva poseban pristup ishrani. Predviđeno je isključivo dojenje u prvih šest meseci, uz izbegavanje mleka i mlečnih proizvoda u ishrani majke.

Ako dojenje nije moguće, koriste se posebne mlečne formule u kojima su alergena svojstva belančevina smanjena tehnološkim postupcima. Među sastojcima ovih proizvoda navode se hidrolizati belančevina, soje i kolagena.

Detetu alergičnom na kravlje mleko ne daju se ni kozje ni ovčje mleko. Ove vrste mleka takođe nisu predviđene za uobičajenu ishranu odojčadi pre navršene prve godine.

Posle šestog meseca nemlečna hrana uvodi se postepeno, uz izbegavanje kravljeg mleka, jaja, kikirikija i proizvoda poput smokija, svinjetine i meda.

Kod velikog broja dece alergije na hranu vremenom oslabe ili nestanu. Navodi se da se alergije na mleko i jaja povuku do treće godine kod više od tri četvrtine dece. O ponovnom davanju namirnice koja je izazivala reakcije odlučuje pedijatar alergolog.

Sprečavanje alergijskih bolesti

Za prevenciju alergijskih reakcija važni su izbegavanje duvanskog dima u blizini deteta, što duže dojenje i postepeno uvođenje nemlečne hrane posle četvrtog meseca.

Kod dece koja imaju bliske srodnike sa alergijskim bolestima rizik od alergije može da bude znatno veći; u pojedinim procenama dostiže i do 70%. Za ovu grupu predviđen je oprezniji pristup:

  • Isključivo dojenje u prvih šest meseci.
  • Postepeno uvođenje nemlečne hrane posle šestog meseca.
  • Izbegavanje jaja, ribe, kikirikija, svinjetine i meda do kraja prve godine.
  • Izbegavanje alergenih namirnica u ishrani majke koja doji.
  • Nepušenje u blizini deteta.
  • Smanjivanje količine kućne prašine koliko god je moguće.

Celijakija i bezglutenska ishrana

Celijakija, poznata i kao glutenska enteropatija, hronična je bolest sistema za varenje koja se javlja kod dece i odraslih. Povezana je sa trajnom reakcijom organizma na gluten i njegove sastavne delove, među kojima se izdvaja glijadin.

Gluten se nalazi u pojedinim žitaricama, prvenstveno pšenici, ječmu i raži. Pirinač, kukuruz i heljda ne sadrže gluten.

Znaci celijakije kod male dece

Simptomi često počinju da se primećuju između devetog i dvadeset četvrtog meseca života. Mogu da uključe smetnje pri varenju, naročito obilne stolice neprijatnog mirisa i proliv. Dete može slabije da dobija na težini, da postane razdražljivo i razvije izraženiju anemiju.

Dijagnozu postavlja pedijatar gastroenterolog nakon odgovarajućih pregleda i analiza. Osnova uspešnog lečenja jeste stroga bezglutenska ishrana, koja može da omogući odgovarajući dalji rast i razvoj.

Uvođenje žitarica sa glutenom u veoma ranom uzrastu povezuje se sa većim rizikom od težih kliničkih oblika bolesti. Zato raspored nemlečne ishrane predviđa njihovo uvođenje posle šestog meseca, a kod dece sklone alergijama i kasnije.

Tegobe sa varenjem u prvoj godini

Prva godina je period najbržeg rasta i razvoja u ranom detinjstvu. Zdravo odojče obično udvostruči porođajnu težinu tokom prvih šest meseci, a do kraja prve godine može da je utrostruči.

Tegobe sa varenjem čest su razlog za zabrinutost roditelja i odlazak kod pedijatra. Među najčešćim smetnjama su vraćanje manjih količina hrane, odnosno bljuckanje, povraćanje i zatvor.

Bljuckanje i povraćanje nisu isto

Bljuckanje ili regurgitacija predstavlja vraćanje male količine progutane hrane tokom obroka ili odmah posle hranjenja. Često je kod odojčadi i uglavnom se postepeno povlači tokom prve godine.

Povraćanje je izraženije pražnjenje želuca, koje se obično događa neko vreme posle hranjenja. Jedan od čestih uzroka vraćanja želudačnog sadržaja jeste gastroezofagealni refluks.

Gastroezofagealni refluks kod beba

Gastroezofagealni refluks je vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Javlja se kod približno 20–40% odojčadi, a može da počne između druge i šeste nedelje života. Uzroci mogu da budu različiti, ali važnu ulogu ima nezrelost mehanizma koji inače sprečava vraćanje želudačnog sadržaja.

Ako beba uredno napreduje i dobija na težini, ova pojava često se smatra prolaznom. Međutim, ako vraćanje hrane dovodi do zastoja u dobijanju na težini ili drugih zdravstvenih tegoba, stanje može da poprimi obeležja refluksne bolesti.

Moguće komplikacije refluksne bolesti

Često vraćanje kiselog sadržaja iz želuca može da izazove upalu sluzokože jednjaka. U težim slučajevima mogu da se razviju anemija i povraćanje sadržaja pomešanog sa krvlju.

Ako želudačni sadržaj dospe do disajnih puteva i uđe u dušnik, mogu da nastanu dodatne komplikacije. Među njima se navode upala glasnih žica, aspiraciona upala pluća i bronhitisi koji se ponavljaju.

Pristupi lečenju refluksa

Lečenje tegoba izazvanih refluksom obuhvata prilagođavanje ishrane, položaja tela, primenu lekova i, veoma retko, operaciju. Evropsko udruženje za dečju gastroenterologiju, ESPGHAN, razmatralo je ove pristupe u svojim stručnim preporukama.

Postupci u ishrani. Kod beba hranjenih formulom mogu da se koriste posebni antirefluksni preparati, poznati kao AR formule, namenjeni smanjenju vraćanja mleka u jednjak. Opisuje se i zgušnjavanje uobičajene formule dodatkom 2–5% pirinčane sluzi. Ovakvo prilagođavanje formule nije primenljivo kod isključivo dojene dece.

Položaj tela. Među opisanim metodama su podizanje uzglavlja za približno 30%, držanje bebe uspravno, sa glavom oslonjenom na majčino rame, najmanje pola sata posle hranjenja i polaganje na desni bok uz podignuto uzglavlje.

Lekovi. Primenjuju se retko, obično nakon specijalističke procene i bolničkog ispitivanja koje vodi pedijatar gastroenterolog.

Operativno lečenje. Kod dece se primenjuje izuzetno retko.

Drugi mogući uzroci povraćanja

Povraćanje kod dece nije uvek povezano sa gastroezofagealnim refluksom. Mogući uzroci uključuju preosetljivost na belančevine kravljeg mleka, urođene anomalije sistema za varenje, metaboličke bolesti, infekcije i određena oboljenja centralnog nervnog sistema. Zbog brojnih mogućih uzroka, ako dete povraća, potrebno je potražiti savet pedijatra.

Mali kuvar za bebu

Priprema kašica i drugih jednostavnih obroka omogućava kombinovanje namirnica različitog porekla i nutritivnog sastava.

Recepti obuhvataju voće, povrće, žitarice, mleko, meso, ribu i jaja, uz količine i načine pripreme prilagođene pojedinim fazama uvođenja nemlečne hrane.

Voćna kašica sa pirinčanim ili kukuruznim pahuljicama

Sastojci:

  • 100 ml vode
  • 5 g šećera, približno jedna mala kašičica
  • 15–20 g pirinčanih ili kukuruznih pahuljica
  • 50–80 g svežeg voća, poput jabuke, banane, kajsije ili breskve

Priprema

Prokuvajte vodu sa šećerom i toplom tečnošću prelijte pahuljice. Mešajte dok smesa ne bude ujednačena i bez grudvica.

Dok je kašica još topla, dodajte oprano i očišćeno voće, prethodno izrendano, pasirano ili sitno iseckano.

Ovaj obrok predviđen je nakon navršenog četvrtog meseca, kao zamena za jedan mlečni obrok.

Posle šestog meseca pirinčane ili kukuruzne pahuljice mogu da se zamene keksom.

Griz na mleku

Sastojci:

  • 200 ml mleka
  • 15 g pšeničnog ili kukuruznog griza, približno tri male kašičice
  • 15 g šećera

Priprema

Zagrejte mleko sa šećerom do ključanja, pa postepeno dodajte griz uz neprekidno mešanje.

Kuvajte približno 10–15 minuta, dok kašica ne dobije odgovarajuću gustinu.

Ako tokom kuvanja ispari previše tečnosti, možete da dodate potrebnu količinu vode.

Obrok je predviđen nakon navršenog šestog meseca života.

Mlečno-žitna kašica

Sastojci:

  • 220 ml mleka
  • 10 g šećera
  • 30 g kukuruznih ili pirinčanih pahuljica, približno sedam do osam velikih kašika

Priprema

Kuvajte mleko sa šećerom približno tri minuta, a zatim prelijte pahuljice.

Mešajte dok se sve grudvice ne razbiju i ne dobijete ujednačenu kašicu.

Obrok je predviđen nakon navršenog četvrtog meseca.

Koristi se mleko koje beba inače dobija: izmlazano majčino mleko, početna formula do četvrtog meseca ili prelazna formula posle tog uzrasta.

Posle šestog meseca pirinčane ili kukuruzne pahuljice mogu da se zamene sa približno 20 g mlevenog ili izdrobljenog keksa.

Kašica od povrća

Sastojci:

  • 50–80 g povrća, poput šargarepe, blitve, spanaća, kelerabe ili karfiola
  • 150 ml vode
  • 5 g maslaca
  • 100 ml mleka koje beba inače pije

Priprema

Očistite i temeljno operite povrće, pa ga kuvajte u vodi dok potpuno ne omekša.

Zatim ga pasirajte ili izmiksajte u ujednačenu smesu.

Dodajte veoma malo soli i jednu malu kašičicu maslaca. Gustinu prilagodite vodom u kojoj se povrće kuvalo ili mlekom.

Kašici mogu da se dodaju i kuvani kukuruzni ili pšenični griz i pirinčane pahuljice.

Kašica od povrća i žitarica sa mlekom predviđena je nakon navršenog šestog meseca.

Kašica od povrća sa mesom, ribom ili jajetom

Sastojci:

  • 80–100 g povrća: šargarepa, blitva, spanać, paradajz, keleraba, praziluk, prokelj, kupus, tikvica, pasulj ili grašak
  • 200–250 ml vode
  • 5 g maslaca, približno jedna mala kašičica
  • 10 g pšeničnog ili kukuruznog griza ili sitne testenine
  • 20–30 g mesa ili ribe: piletina, ćuretina, jagnjetina, teletina, džigerica ili bela riba

Pasulj i grašak predviđeni su u pasiranom obliku od desetog meseca života.

Priprema

Očišćeno i oprano povrće kuvajte zajedno sa mesom u blago posoljenoj vodi, dok svi sastojci potpuno ne omekšaju.

Povrće pasirajte ili izmiksajte, a meso posebno usitnite.

U tečnost od kuvanja dodajte griz ili veoma sitnu testeninu. Kada se žitarice skuvaju, dodajte usitnjeno povrće i smesu još jednom kratko prokuvajte.

Na kraju dodajte sitno usitnjeno meso, ribu ili jaje.

Umesto griza i testenine mogu da se koriste krompir, kukuruzna krupica ili pirinač.

Meso može da se zameni džigericom ili tvrdo kuvanim žumancetom usitnjenim viljuškom.

Voćna kašica sa pahuljicama

Sastojci:

  • 50 ml prokuvane vode
  • 20 g pirinčanih pahuljica, približno četiri kašike
  • 100–120 g opranog i očišćenog voća
  • Po želji, 100 ml mleka koje beba inače pije

Priprema

Prelijte pirinčane pahuljice prokuvanom vodom i razradite smesu viljuškom.

Ostavite da se kratko prohladi, pa dodajte pripremljeno i usitnjeno voće.

Promešajte ili izmiksajte do odgovarajuće gustine.

Možete da dodate i mleko koje je već deo bebine ishrane.

Posle sedmog meseca pirinčane ili kukuruzne pahuljice mogu da se zamene sa dva do tri petit beurre keksa. Imajte na umu da ovi keksi sadrže mleko.

Posle devetog meseca mleko u kašici može da se zameni jogurtom ili sirom.

Povrće sa žitaricama i maslinovim uljem

Sastojci:

  • Povrće po izboru
  • Pirinač ili kukuruzna krupica
  • Voda
  • Jedna mala kašičica maslinovog ulja

Priprema

Očistite i operite povrće, stavite ga u posudu i prelijte ključalom vodom tako da bude pokriveno.

Kada se napola skuva, dodajte opran pirinač ili kukuruznu krupicu i jednu malu kašičicu maslinovog ulja.

Nastavite da kuvate približno deset minuta.

Kada sastojci potpuno omekšaju, ocedite ih i izmiksajte ili pasirajte. Po potrebi dodajte vodu u kojoj se povrće kuvalo dok ne dobijete željenu gustinu.

Posle sedmog meseca obrok može da se obogati sa dve do tri kašike kuvanog i usitnjenog mesa.

Od istog uzrasta povrće može da se priprema i u proceđenoj mesnoj supi umesto u običnoj vodi.

Koje mleko koristiti za kašice?

Za mlečne i mlečno-žitne obroke koristi se mleko koje beba već dobija.

To može da bude izmlazano majčino mleko, početna formula za odojčad predviđena do navršenog četvrtog meseca ili prelazni mlečni preparat za kasniji uzrast.

Tako mleko koje je beba već prihvatila ostaje deo njenih obroka i dok se jelovnik postepeno proširuje.

Nazad u Centar za roditelje