Prehrana bebe u prvoj godini
Prehrana u prvoj godini života ima osobito važnu ulogu u djetetovu rastu i razvoju. Mlijeko je u tom razdoblju temelj prehrane, a druge se namirnice uvode postupno, ovisno o dobi, napredovanju i individualnim potrebama bebe. Dobro organizirana prehrana uključuje mliječne obroke, dohranu te, prema potrebi, dodatke pojedinih vitamina i minerala.

Sadržaj članka
Deset osnovnih pravila uvođenja dohrane
Prijelaz s isključivo mliječne prehrane na raznovrsnije obroke traži postupnost i pažljivo praćenje djetetovih reakcija. Pritom su važni odabir namirnica, način pripreme, količina i vrijeme uvođenja.
- Početak dohrane prilagodite djetetovu napredovanju. Uvođenje novih namirnica predviđeno je između petog i šestog mjeseca života. Ako se nakon petog mjeseca uspori porast tjelesne mase, s dohranom se počinje ranije. Kod beba koje dobro napreduju može se pričekati do navršenih šest mjeseci.
- Jelovnik proširujte postupno. Tjedno se uvode jedna do dvije nove namirnice kako bi se dijete postupno upoznavalo s različitim vrstama hrane.
- Nove namirnice nudite pojedinačno. Počnite s malim količinama, primjereno razrijeđenima i pripremljenima, kako biste mogli pratiti kako dijete podnosi svaku novu hranu.
- Budite osobito oprezni postoji li sklonost alergijama. Kod beba koje su već pokazale znakove nepodnošenja pojedinih namirnica, kao i kod djece čiji roditelji imaju alergije na hranu, nove obroke treba uvoditi još sporije. Prednost imaju namirnice s manjim alergijskim potencijalom.
- Prema potrebi upotrijebite mlijeko koje dijete već pije. Ako mliječnim obrocima ne dobiva dovoljno mlijeka, ista se vrsta može dodavati kašicama od voća, povrća ili žitarica.
- Izbjegavajte nepotrebne dodatke. Obrocima za dojenčad ne dodaju se sol ni drugi začini, a treba izbjegavati i povećane količine šećera.
- Birajte kvalitetne namirnice i pravilno čuvajte pripremljenu hranu. Prednost imaju svježe i zrele namirnice, dok se zamrznute upotrebljavaju iznimno. Svježe pripremljen obrok može se čuvati u hladnjaku, ali ga treba potrošiti unutar sljedećih 24–48 sati.
- Teksturu hrane prilagodite dobi. Na početku dohrane, tijekom prvih šest mjeseci života, hrana se miksa, a poslije se može nuditi usitnjena.
- Postupno uvodite odgovarajući pribor za hranjenje. Bebi starijoj od šest mjeseci tekuća se hrana može ponuditi iz čaše, a kašice žličicom.
- Razvijajte naviku pijenja vode. Izbjegavajte često davanje zaslađenih sokova, osobito pri uspavljivanju. Nezaslađeni sokovi mogu se ponuditi uz obrok, a dijete treba postupno učiti da žeđ gasi vodom.
Osnovni oblici prehrane dojenčeta
Prehrana zdrave bebe u prvoj godini obuhvaća tri osnovne cjeline: mliječnu prehranu, dohranu odnosno mješovitu prehranu te dodatke vitamina i minerala.
Mliječna prehrana može se provoditi na tri načina: isključivim dojenjem, kombinacijom majčina mlijeka i dojenačke formule ili hranjenjem industrijski pripremljenom mliječnom formulom. Odabir ovisi o mogućnosti dojenja, količini majčina mlijeka, djetetovu napredovanju i drugim okolnostima povezanima s njegovim zdravljem i prehrambenim potrebama.
Majčino mlijeko i važnost dojenja
Dojenče je dijete od rođenja do navršene prve godine života. Sam je naziv povezan s dojenjem, koje je tijekom duge ljudske povijesti bilo temeljni način prehrane beba.
U prvih pet do šest mjeseci majčino mlijeko ima izrazite prednosti u odnosu na druge načine hranjenja. Sastav mu je prilagođen djetetovim potrebama te osigurava hranjive tvari potrebne za normalan rast i razvoj.
Sastav i zaštitna svojstva majčina mlijeka
Najveći udio u majčinu mlijeku čini voda, približno 87,5 grama na 100 mililitara. Zdravoj bebi koja dobiva dovoljno majčina mlijeka zato najčešće nije potrebna dodatna tekućina. Majčino mlijeko sadrži ugljikohidrate, lako probavljive bjelančevine i masti, vitamine, minerale, enzime te imunološki aktivne tvari. Njihovi međusobni omjeri prilagođeni su potrebama dojenčeta.
Osobito su važne imunološki aktivne sastavnice koje pridonose zaštiti od različitih infekcija, posebno crijevnih, ali i drugih zaraznih bolesti. Dojenje se povezuje i s manjom mogućnošću razvoja pojedinih alergijskih stanja.
Istraživan je i utjecaj dojenja na intelektualni razvoj i vid. U pojedinim istraživanjima iznesene su pretpostavke o boljim intelektualnim sposobnostima i većoj oštrini vida kod dojene djece u usporedbi s bebama hranjenima formulama bez dodatka dugolančanih višestruko nezasićenih masnih kiselina, poznatih kao LCP. Takvi su nalazi istraživačke pretpostavke o mogućim razlikama, a ne jamstvo određenoga razvojnog ishoda.
Dojenje kao emocionalno iskustvo
Dojenje nije samo način unošenja hrane. Ono omogućuje blizak kontakt majke i djeteta, pri kojem beba stječe osjećaj zaštite, njege i ljubavi. Neposredna blizina, dodir i međusobna komunikacija pružaju i stalnu socijalnu stimulaciju. Značenje dojenja zato nadilazi samu prehrambenu ulogu.
Dojenje obitelji može donijeti i financijsku uštedu. Hranjenje industrijskim mliječnim formulama procjenjuje se približno tri puta skupljim od pravilne prehrane dojilje.
Kada započeti dojenje?
Poželjno je početi dojiti što prije nakon djetetova rođenja. U prvim danima česti su podoji osobito važni jer potiču rad mliječnih žlijezda i stvaranje veće količine mlijeka. Majčino tijelo u tom početnom razdoblju postupno uspostavlja laktaciju, odnosno stvaranje i izlučivanje mlijeka.
Kako se majčino mlijeko mijenja nakon poroda?
Sastav majčina mlijeka nije posve jednak tijekom cijelog razdoblja dojenja. Njegova se svojstva mijenjaju s fazama laktacije, a promjene nastaju i tijekom pojedinog podoja. Razlikuju se tri osnovna oblika: kolostrum, prijelazno mlijeko i zrelo majčino mlijeko.
Kolostrum — prvo majčino mlijeko
U posljednjim danima trudnoće i prva dva do tri dana nakon poroda dojke stvaraju kolostrum. To prvo mlijeko osobito je bogato biološki aktivnim sastojcima. Od zrelog se mlijeka razlikuje izgledom, kemijskim sastavom i zaštitnim svojstvima. Prepoznatljiva žućkasta boja potječe od većeg sadržaja vitamina A i karotena. U usporedbi sa zrelim mlijekom ima više bjelančevina i soli, a manje masti i ugljikohidrata.
Posebno obiluje sekretornim imunoglobulinom A i protutijelima usmjerenima protiv različitih uzročnika bolesti. Njegova je osnovna uloga zaštita novorođenčeta. Veći sadržaj soli pridonosi i pražnjenju crijeva, odnosno izbacivanju mekonija, prve novorođenačke stolice.
Prijelazno mlijeko
Prijelazno mlijeko stvara se otprilike od četvrtog do četrnaestog dana nakon poroda. Ono još ima neka svojstva kolostruma, ali se njegov sastav postupno približava sastavu zreloga majčina mlijeka. U tom se razdoblju smanjuje koncentracija bjelančevina i imunoglobulina, dok rastu udjeli masti, mliječnog šećera odnosno laktoze i vitamina topljivih u vodi te ukupna energetska vrijednost.
Zrelo majčino mlijeko
Zrelo mlijeko počinje se stvarati u trećem ili četvrtom tjednu nakon poroda. Njegova količina i sastav omogućuju zadovoljavanje bebinih prehrambenih potreba tijekom prve polovice prve godine života.
Sastav mlijeka mijenja se i tijekom samog podoja. Na početku je obično vodenastije i ima manji udio masti. Kako hranjenje traje, sadržaj masti raste, pa mlijeko pri kraju podoja ima veću energetsku gustoću. Pretpostavlja se da takvo mlijeko pridonosi sitosti i spontanom završetku podoja. Stoga se ističe važnost dovoljno dugog hranjenja kako bi dijete zadovoljilo svoje energetske potrebe.
Vodenast izgled ne znači da je mlijeko slabo
Zrelo majčino mlijeko često je rjeđe i prozirnije od kolostruma. To katkad navodi na pogrešan zaključak da nije dovoljno hranjivo. Zbog takve procjene majka može nepotrebno uvesti bočicu s drugom vrstom mlijeka, što može postupno smanjivati dojenje.
Energetska vrijednost zreloga majčina i kravljeg mlijeka približno je jednaka: oko 68 kilokalorija na 100 mililitara, odnosno 285 kilodžula na 100 mililitara. Razlikuju se ne samo po energetskoj vrijednosti nego i po sastavu i prilagođenosti potrebama bebe.
Neutemeljene tvrdnje da majka nema dovoljno mlijeka ili da joj je mlijeko slabo mogu dovesti do nepotrebnog uvođenja formule, osobito u osjetljivom razdoblju uspostavljanja laktacije, a potom i do postupnog prestanka dojenja.
Kombinirano hranjenje majčinim mlijekom i formulom
Dvovrsna, odnosno kombinirana mliječna prehrana znači da beba uz dojenje dobiva i industrijski pripremljenu dojenačku formulu. Formula mora biti primjerena djetetovoj dobi i tjelesnoj masi.
Prije uvođenja takvog načina hranjenja preporučuje se savjetovanje s pedijatrom. Potreba za dodatnim mlijekom procjenjuje se praćenjem porasta tjelesne mase. Jedan od postupaka koji se mogu primijeniti jest i vaganje bebe prije i nakon podoja. Na temelju tih podataka procjenjuje se je li kombinirana prehrana doista potrebna.
Hranjenje dojenačkom formulom
Ako majka ne može ili ne želi dojiti, beba se može hraniti industrijski pripremljenom mliječnom formulom. Ti se proizvodi najčešće izrađuju na bazi kravljeg mlijeka, ali im se sastav prilagođava prehrambenim potrebama dojenčeta. Količine i omjeri bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala razlikuju se od onih u običnom kravljem mlijeku kako bi bili primjereniji ranoj dobi.
Početne i prijelazne formule
Razlikuju se početni i prijelazni mliječni pripravci. Početne formule namijenjene su hranjenju u prva četiri do pet mjeseci, no mogu se upotrebljavati i tijekom cijele prve godine života.
Prijelazne formule namijenjene su kasnijem razdoblju, nakon navršenog četvrtog mjeseca. U odnosu na početne formule imaju veće koncentracije bjelančevina i masti. Uz laktozu mogu sadržavati i druge ugljikohidrate, među njima maltodekstrin i škrob, te dodane vitamine i minerale. Zbog takvog sastava mogu djelovati nešto gušće, a pretpostavlja se da kod neke djece stvaraju izraženiji osjećaj sitosti.
Zašto obično kravlje mlijeko nije odgovarajuća zamjena?
Kravlje mlijeko, bilo svježe, pasterizirano ili u prahu, ne smatra se primjerenom osnovnom hranom za dijete mlađe od godine dana. Premda može zadovoljiti određene energetske potrebe, sastav mu se znatno razlikuje od majčina mlijeka. Ima više bjelančevina i minerala, što dodatno opterećuje nezrele bubrege dojenčeta.
Istodobno sadrži manji udio nezasićenih masnih kiselina, među kojima su oleinska, linolna i linolenska kiselina, važne za normalan rast i razvoj. U kravljem mlijeku ima i manje vitamina C, vitamina E i joda te nedovoljno željeza, koje se iz njega slabije apsorbira u probavnom sustavu.
Osim toga, nerazgrađene bjelančevine kravljeg mlijeka mogu povećati rizik od razvoja alergije na njegove proteine kod osjetljive dojenčadi.
Dohrana — prijelaz na raznovrsnije obroke
Dohrana je hrana koju dijete dobiva uz mlijeko i koja nije dio njegove osnovne mliječne prehrane. Nove se namirnice ne predviđaju prije završetka četvrtog mjeseca jer se od ranijeg početka ne očekuju posebne prednosti. S dohranom istodobno treba početi najkasnije do kraja šestog mjeseca, kada samo mlijeko više ne zadovoljava potpuno sve prehrambene potrebe starijeg dojenčeta.
Namirnice se uvode pojedinačno, u razmacima od nekoliko dana, kako bi se mogle pratiti eventualne reakcije. Jedan od uobičajenih redoslijeda obuhvaća voćne sokove, voćne kašice, povrće, mliječno-žitne kašice, meso i ribu.
Kod djece čiji bliski članovi obitelji imaju alergijske bolesti primjenjuje se oprezniji raspored. U tom se pristupu poslije uvode namirnice poput agruma i orašastih plodova, jaja, ribe, konzumnog kravljeg mlijeka i žitarica s glutenom, uz preporuku odgode do završetka prve godine.
Dio dohrane može biti i industrijski pripremljena hrana za dojenčad. Takvi se proizvodi izrađuju od sastojaka kontroliranog podrijetla, a kvalitetne gotove kašice praktičan su izbor za roditelje.
Voće u bebinoj prehrani
Voće je izvor energije, vitamina, minerala, vode i prehrambenih vlakana koja pridonose pravilnoj probavi.
U dohranu se uvodi najranije nakon navršenog petog mjeseca. U početku se kao dopuna mliječnom obroku može ponuditi voćni sok, a poslije voćna kašica. Ako dijete dobro dobiva na tjelesnoj masi, početak dohrane odgađa se do navršenog šestog mjeseca. Kod beba kojima se porast mase usporava može se početi nakon petog mjeseca.
Zbog mogućih probavnih reakcija na novu hranu, primjerice grčeva u trbuhu ili proljeva, voće se u početku preporučuje nuditi prijepodne. Kod djece iz obitelji sklonih alergijama poseban je oprez potreban s agrumima: limunom, narančom, mandarinom i grejpom.
Povrće kao dio dohrane
Povrće obično ima manje kalorija od voća, ali je vrijedan izvor vitamina, minerala, vode i prehrambenih vlakana. Osobito se ističe njegov doprinos redovitoj i pravilnoj probavi.
Uvođenje povrća planira se nakon šestog mjeseca, najbolje za ručak. Počinje se s malim količinama, koje se postupno povećavaju tijekom sljedećih tjedana, dok povrtni obrok ne zamijeni jedan mliječni.
Žitarice u prvoj godini
Žitarice su važan izvor ugljikohidrata, biljnih bjelančevina i vitamina B-kompleksa. U dohranu se uvode ponajprije zbog energetske vrijednosti, osobito kada mliječni obroci djetetu više nisu dovoljni za osjećaj sitosti.
Između petog i šestog mjeseca predviđene su žitarice bez glutena, poput riže i kukuruza. Žitarice s glutenom, među kojima su pšenica, ječam i raž, uvode se nakon šestog mjeseca. U nekim dijelovima svijeta primjenjuje se i pristup u kojem se njihovo uvođenje odgađa do završetka prve godine života.
Kašice od žitarica i voća ili žitarica i mlijeka u početku se mogu nuditi ujutro, dok je mliječno-žitni obrok predviđen i za večernje hranjenje.
Meso i riba
Meso i riba izvori su željeza, životinjskih bjelančevina i vitamina B-kompleksa. Vrijeme njihova uvođenja ovisi o dobi i vrsti namirnice.
Nakon šestog ili sedmog mjeseca može se ponuditi mlado, bijelo meso: piletina, puretina i kunić, kao i mlada teletina. Bijela riba, janjetina i kozletina uvode se nakon devetog mjeseca. Plava riba predviđena je nakon navršene prve godine života.
Jaja u dohrani
Jaja se počinju uvoditi malim količinama tvrdo kuhanog žumanjka nakon devetog mjeseca. U početku se žumanjak može dodavati povrtnim obrocima, uz postupno povećavanje količine. Nakon jednog do dva mjeseca dijete može dobivati žumanjak jednom tjedno.
Bjelanjak se zbog mogućnosti alergijske reakcije uvodi nakon navršene prve godine života.
Vitamini i minerali u dojenačkoj dobi
Brz rast i razvoj u prvoj godini stvaraju stalnu potrebu za vitaminima i mineralima. Među posebno izdvojenim hranjivim tvarima nalaze se vitamini C i D te željezo i fluor. Sudjeluju u razvoju kostiju, stvaranju krvi, prijenosu kisika, funkcioniranju metabolizma i očuvanju zdravlja zuba.
Vitamin D i razvoj kostiju
Vitamin D sudjeluje u metabolizmu kalcija i pravilnoj mineralizaciji kostiju. Njegov manjak kod djece može uzrokovati rahitis, bolest kostiju u razvoju koja nastaje zbog nedovoljne mineralizacije.
Uz koštane promjene, rahitis mogu pratiti nemir, nesanica, razdražljivost, pojačano znojenje i smanjena mišićna napetost. Među ranim koštanim znakovima navode se omekšavanje zatiljnog dijela lubanje, poznato kao kraniotabes, četvrtast oblik glave i zadebljanja dugih kostiju uz zglobove, zbog kojih oni mogu izgledati kao dvostruki zglobovi. Poslije se mogu razviti deformacije poput nogu u obliku slova X ili O te promjene oblika zdjelice povezane s rahitisom.
Zbog nedovoljne zastupljenosti vitamina D u prehrani dojenčeta, raspored nadoknade predviđa svakodnevno davanje 400–600 međunarodnih jedinica vitamina D3 od prvog mjeseca do kraja prve godine. U drugoj i trećoj godini isti je raspon doze predviđen tijekom zimskih mjeseci.
Uz vitamin D naglašava se potreba za dovoljnom količinom kalcija iz mlijeka i mliječnih proizvoda, uz približno 500 ml mlijeka dnevno, te za odgovarajućom izloženošću sunčevoj svjetlosti.
Vitamin C
Vitamin C sudjeluje u nizu važnih metaboličkih procesa. Njegova je uloga povezana s metabolizmom glukoze i željeza, razgradnjom kolesterola i pojedinih aminokiselina te stvaranjem krvnih stanica.
Dnevne potrebe u dojenačkoj dobi procjenjuju se na 25–50 mg. Majčino mlijeko sadrži približno 50 mg vitamina C po litri, a industrijskim dojenačkim formulama dodaje se tijekom proizvodnje. Takva mliječna prehrana zadovoljava potrebe za vitaminom C u prvih šest mjeseci. Nakon uvođenja odgovarajuće dohrane dijete ga može dobivati i iz drugih namirnica.
Za djecu hranjenu običnim konzumnim mlijekom predviđen je dodatak farmaceutskog pripravka vitamina C u dnevnoj dozi od 30 mg.
Željezo i prevencija slabokrvnosti
Željezo ima ključnu ulogu u prijenosu kisika i elektrona u organizmu. Najveći dio nalazi se u hemoglobinu, pigmentu crvenih krvnih stanica koji prenosi kisik. Nedostatak željeza može dovesti do anemije, odnosno slabokrvnosti.
Potreba dojenčeta do kraja prve godine procjenjuje se na oko 10 mg željeza dnevno. U sprječavanju manjka željeza osobito je važna kvalitetna prehrana. Ona uključuje dojenje najmanje šest mjeseci ili formule obogaćene željezom, uvođenje dohrane između četvrtog i šestog mjeseca te namirnice koje sadrže željezo i vitamin C. Među izvorima željeza navode se žitarice, meso, riba i iznutrice, dok su limun, naranča i rajčica primjeri namirnica s vitaminom C.
Kod djece koja se doje dulje od šest mjeseci ističe se mogućnost dodatnog unosa željeza neovisno o dohrani.
Kada su potrebni dodaci željeza?
Preventivno davanje željeza u obliku farmaceutskog pripravka posebno se razmatra kod određenih skupina dojenčadi. To obuhvaća prijevremeno rođene bebe, počevši od drugog mjeseca života, blizance, djecu koja su izgubila krv i novorođenčad s niskom koncentracijom hemoglobina pri rođenju. Dodatnu pozornost zahtijevaju bebe koje izrazito brzo rastu, često imaju infekcije ili žive u obiteljima niskoga socioekonomskog standarda.
Za prijevremeno rođenu djecu navodi se dnevna doza od 2–4 mg željeza po kilogramu tjelesne mase, a za ostale navedene skupine 1–2 mg/kg dnevno.
Fluor i zdravlje zuba
Fluor ima sistemsko i lokalno djelovanje važno za zdravlje zuba. Sistemski učinak podrazumijeva ugradnju u zubnu caklinu, dok lokalno djelovanje pridonosi njezinoj remineralizaciji i može imati antibakterijski učinak. Nedovoljna dostupnost fluora povezuje se s većim rizikom od zubnog karijesa.
Za zaštitu mliječnih i trajnih zuba opisuje se kombiniranje sistemskog i lokalnog djelovanja fluora.
Nije posve razjašnjeno može li uzimanje fluora u trudnoći spriječiti karijes kod djeteta i u kojoj mjeri.
Fluoridi u vodi i raspored nadoknade
Pri procjeni potrebe za dodatnim fluorom važna je njegova koncentracija u vodi za piće. Ako je koncentracija niža od 0,3 mg/L, predviđa se dodatni unos fluora.
Takve su vrijednosti zabilježene u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Na području Kutine, Ivanić-Grada i pojedinih dijelova Vukovarsko-srijemske županije izmjerene su koncentracije od 0,3 do 0,6 mg/L. Za područja s višom koncentracijom opisuje se primjena upola manje doze od one predviđene za vodu s manje od 0,3 mg/L fluorida.
Raspored sistemske primjene obuhvaća sljedeće količine natrijeva fluorida:
- Od šestog mjeseca do kraja druge godine: 0,25 mg dnevno.
- Od navršene druge godine: dvije tablete dnevno, svaka jačine 0,25 mg.
- U dobi od četiri do pet godina: tri takve tablete dnevno.
- Od šeste godine: jedna tableta jačine 1 mg dnevno.
Za dojenčad hranjenu majčinim mlijekom opisuje se i mogućnost da majka uzima jednu tabletu fluora od 1 mg.
Uz sistemski unos, lokalna zaštita uključuje zubne paste s fluorom i četkanje zuba gelom s aminofluoridom jednom u sedam do četrnaest dana. Naglašava se i redovito pranje zuba nakon svakog obroka.
Za puni učinak sistemske primjene navodi se uzimanje tableta najmanje 200 puta godišnje. Kako bi se postigao i lokalni učinak, tablete se mogu otopiti u maloj količini vode ili sažvakati.
Raspored mliječnih obroka i dohrane u prvoj godini
Potrebe za hranom mijenjaju se s djetetovim rastom. Broj i količina obroka te udio mlijeka postupno se prilagođavaju dobi i uvođenju novih namirnica. Sljedeći raspored prikazuje dnevni broj obroka, okvirne količine mlijeka i vrste hrane koje se uvode u prvoj godini.
Okvirni raspored obroka
| Dob | Ukupan broj obroka | Mliječni obroci | Vrsta mlijeka |
|---|---|---|---|
| 1 mjesec | Na zahtjev djeteta, približno 6–7 | 6–7 × 70–100 ml | Dojenje ili početna formula |
| 2 mjeseca | 6 | 6 × 100–130 ml | Dojenje ili početna formula |
| 3 mjeseca | 5–6 | 5–6 × 130–160 ml | Dojenje ili početna formula |
| 4 mjeseca | 5 | 5 × 160–200 ml | Dojenje ili početna formula |
| 5 mjeseci | 4–5 | 3 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
| 6 mjeseci | 4–5 | 2 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
| 7–12 mjeseci | 4–5 | 2 × 250 ml | Dojenje ili prijelazna formula |
Količine u tablici odnose se na raspored mliječnih obroka, dok se kod dojene djece nastavlja hranjenje na dojci.
Uvođenje drugih obroka
Peti mjesec: U raspored se uključuju voćni sok ili voćna kašica te povrće i riža. Predviđeni su jedan do dva obroka dohrane, među njima obrok od približno 250 ml.
Šesti mjesec: Uključuju se voćni sokovi, voćne i voćno-žitne kašice, povrće, žitarice bez glutena i meso. Predviđena su dva do tri obroka dohrane, uz voćni i povrtni obrok od približno 250 ml. Meso se nudi dva do tri puta tjedno, do 20 g po obroku.
Od sedmog do dvanaestog mjeseca: Nastavljaju se dva do tri obroka dohrane, uz uvođenje žitarica s glutenom, mesa, žumanjka i bijele ribe. Meso je predviđeno dva do tri puta tjedno u količini od 30–35 g, a žumanjak jednom tjedno.
Kod dojenčadi koja dobro dobivaju na tjelesnoj masi početak dohrane pomiče se za približno mjesec dana.
Namirnice prema dobi
Postupno proširivanje jelovnika obuhvaća različite vrste voća, povrća, žitarica, mliječnih proizvoda, mesa, ribe i jaja.
Mlijeko, voće, žitarice i povrće
| Dob | Mlijeko i mliječni proizvodi | Voće | Žitarice | Povrće |
|---|---|---|---|---|
| 5–6 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Jabuka, banana, kruška | Rižine i kukuruzne pahuljice | Mrkva, korabica, blitva, tikvica |
| 7 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Marelica, breskva i ranije uvedeno voće | Zobene pahuljice, pšenica, ječam | Krumpir, brokula, špinat |
| 8 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Ranije uvedeno voće | Kruh, dvopek | Mahune, bundeva, pasirani grašak |
| 9 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula | Ranije uvedeno voće, limun, naranča | Tjestenina | Kelj, poriluk |
| 10 mjeseci | Majčino mlijeko ili prilagođena formula, kravlji sir, jogurt, maslac | Miješano voće | Ranije uvedene žitarice | Ranije uvedeno povrće |
| 11 mjeseci | Ranije uvedene namirnice | Ranije uvedeno voće | Ranije uvedene žitarice | Leća, kupus |
| 12 mjeseci | Ranije uvedene namirnice | Lubenica, bobičasto voće | Mješavine žitarica | Grah |
Masnoće, meso, riba, jaja i slatkiši
| Dob | Masnoće i začini | Meso, riba i jaja | Slatkiši i druge namirnice |
|---|---|---|---|
| 5–6 mjeseci | — | Bijelo pileće i pureće meso predviđeno nakon sedmog mjeseca | — |
| 7 mjeseci | Maslinovo ulje | Teletina, kunić | Petit beurre keksi, kukuruzne pahuljice |
| 8 mjeseci | — | Janjetina, bijela riba | — |
| 9 mjeseci | — | Žumanjak | — |
| 10 mjeseci | — | Junetina, govedina | Puding |
| 11 mjeseci | — | Nastavak ranije uvedenih namirnica | — |
| 12 mjeseci | Manje količine začina, češnjak | Prešana šunka, bjelanjak | — |
Jaja, riba, agrumi, orašasti plodovi, kikiriki i proizvodi koji ga sadrže, primjerice pojedine grickalice, izdvajaju se kao namirnice s izraženijim alergijskim potencijalom. U opisanom se rasporedu njihovo uvođenje odgađa do završetka prve godine života.
Prehrana dojenčadi s posebnim potrebama
Nekoj je djeci potreban dodatni oprez pri odabiru hrane zbog alergija, probavnih poremećaja ili drugih zdravstvenih stanja. Među važnim temama izdvajaju se nutritivne alergije, celijakija, bljuckanje, povraćanje i gastroezofagealni refluks.
Alergije na hranu u dojenačkoj dobi
Učestalost alergijskih bolesti raste, a u visokorazvijenim zemljama procjenjuje se da zahvaćaju približno 5–8% djece. Alergije na hranu rjeđe su od alergijskih bolesti općenito, no osobito su važne u ranom djetinjstvu zbog nezrelosti imunoloških i drugih zaštitnih mehanizama probavnog sustava. Preosjetljivost na mlijeko zabilježena je kod približno 3% djece.
Ipak, nije svaka neugodna reakcija na hranu alergija. Alergije čine samo dio mogućih štetnih reakcija; mnoge tegobe nastaju neimunološkim mehanizmima, koji mogu biti toksični ili netoksični. Postavljanje dijagnoze može biti zahtjevno. Kada se sumnja na određenu namirnicu, njezino izbjegavanje ima važnu ulogu u odgovarajućem postupku procjene i liječenja.
Najčešći alergeni
Među namirnicama koje često izazivaju alergijske reakcije kod djece nalaze se:
- Bjelančevine kravljeg mlijeka.
- Jaja.
- Soja.
- Riba.
- Orašasti plodovi.
Kravlje se mlijeko posebno izdvaja jer mu neka dojenčad mogu biti izložena već neposredno nakon rođenja.
Skriveni alergeni u prehrambenim proizvodima
Alergene u gotovoj hrani nije uvijek lako prepoznati. Male količine pojedinih sastojaka mogu biti prisutne i u proizvodima u kojima ih roditelji ne očekuju. Primjeri su kravlje mlijeko u kobasicama, kikirikijevo ulje u mješavinama biljnih ulja i lecitin koji se upotrebljava kao emulgator.
Kod djece s potvrđenom alergijom zato je osobito važno pažljivo čitati deklaracije. Prednost imaju jednostavni obroci pripremljeni od poznatih namirnica, posebno kada se hrana priprema kod kuće pa roditelji mogu nadzirati njezin sastav.
Križne alergijske reakcije
Sličnost pojedinih alergena može dovesti do reakcija na više različitih namirnica ili tvari iz okoliša. Kod djece alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka zabilježena je i povezanost s alergijom na soju. U nekim je istraživanjima učestalost takvih reakcija dosezala 40%.
Križne alergije mogu povezivati i prehrambene alergene s onima koji se udišu. Kao primjeri navode se povezanost jabuke i peludi breze te morskih rakova i alergena kućne prašine.
Kako prepoznati alergiju na hranu?
Alergijska reakcija može zahvatiti različite organske sustave. Najčešće se javljaju promjene na koži, sluznici usne šupljine te probavnom ili dišnom sustavu.
Kožne reakcije mogu uključivati atopijski dermatitis i urtikariju, odnosno koprivnjaču. Promjene u ustima mogu se očitovati svrbežom ili oticanjem sluznice. Probavne tegobe obuhvaćaju grčeve, povraćanje i proljev. Dišni simptomi mogu uključivati kašalj i otežano disanje.
U najtežim slučajevima može nastati sistemska alergijska reakcija, odnosno anafilaktički šok, koji neposredno ugrožava život.
Izgled i jačina alergijskih reakcija ovise i o djetetovoj dobi. Kod dojenčadi su najčešće zahvaćeni koža i probavni sustav.
Roditeljska zapažanja važna su za utvrđivanje mogućeg alergena. Podaci o novouvedenim namirnicama i reakcijama koje su uslijedile mogu pomoći pedijatru u procjeni. Zato se preporučuje postupno uvođenje hrane, uz najviše dvije nove namirnice tjedno.
Prehrana kod alergije na kravlje mlijeko
Potvrđena alergija na bjelančevine kravljeg mlijeka zahtijeva poseban prehrambeni pristup. Predviđa se isključivo dojenje u prvih šest mjeseci, uz izbjegavanje mlijeka i mliječnih proizvoda u majčinoj prehrani.
Ako dojenje nije moguće, upotrebljavaju se posebne mliječne formule u kojima su tehnološkim postupcima smanjena alergena svojstva bjelančevina. Među sastojcima takvih proizvoda navode se hidrolizati bjelančevina, soje i kolagena.
Djetetu alergičnom na kravlje mlijeko ne daju se ni kozje ni ovčje mlijeko. Te vrste mlijeka također nisu predviđene za uobičajenu prehranu dojenčadi prije navršene prve godine.
Nakon šestog mjeseca dohrana se uvodi postupno, uz izbjegavanje kravljeg mlijeka, jaja, kikirikija i proizvoda poput smokija, svinjetine i meda.
Kod velikog broja djece nutritivne alergije s vremenom oslabe ili nestanu. Za alergije na mlijeko i jaja navodi se da se kod više od tri četvrtine djece povuku do treće godine života. O ponovnom uvođenju namirnice koja je izazivala reakcije odlučuje pedijatar alergolog.
Prevencija alergijskih bolesti
Za prevenciju alergijskih reakcija važni su izbjegavanje duhanskog dima u djetetovoj blizini, što dulje dojenje i postupno uvođenje dohrane nakon četvrtog mjeseca.
Kod djece čiji bliski članovi obitelji imaju alergijske bolesti rizik od razvoja alergije može biti znatno veći, a prema pojedinim procjenama doseže i 70%. Za tu je skupinu djece predviđen oprezniji pristup:
- Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci.
- Postupno uvođenje dohrane nakon šestog mjeseca.
- Izbjegavanje jaja, ribe, kikirikija, svinjetine i meda do završetka prve godine.
- Izbjegavanje alergenih namirnica u prehrani dojilje.
- Nepušenje u djetetovoj blizini.
- Smanjivanje koncentracije kućne prašine koliko je moguće.
Celijakija i bezglutenska prehrana
Celijakija, poznata i kao glutenska enteropatija, kronična je bolest probavnog sustava koja se javlja kod djece i odraslih. Povezana je s trajnom reakcijom organizma na gluten, odnosno na njegove sastavnice, među kojima se izdvaja glijadin.
Gluten se nalazi u određenim žitaricama, ponajprije pšenici, ječmu i raži. Riža, kukuruz i heljda ne sadrže gluten.
Znakovi celijakije kod male djece
Simptomi se često počinju primjećivati između devetog i dvadeset četvrtog mjeseca života. Mogu uključivati probavne smetnje, osobito obilne stolice neugodnog mirisa i proljev. Dijete može slabije dobivati na tjelesnoj masi, postati razdražljivo i razviti izraženiju anemiju.
Dijagnozu postavlja pedijatar gastroenterolog nakon odgovarajućih pretraga. Temelj uspješnog liječenja jest stroga bezglutenska prehrana, koja može omogućiti odgovarajući daljnji rast i razvoj.
Uvođenje žitarica s glutenom u vrlo ranoj dobi povezuje se s većim rizikom od težih kliničkih oblika bolesti. Zbog toga je u rasporedu dohrane njihovo uvođenje predviđeno nakon šestog mjeseca, a kod djece sklone alergijama i poslije.
Probavne poteškoće u prvoj godini života
Prvu godinu obilježava najbrži rast i razvoj u ranom djetinjstvu. Zdravo dojenče u prvih šest mjeseci obično udvostruči porođajnu tjelesnu masu, a do kraja prve godine može je utrostručiti.
Probavne poteškoće često zabrinjavaju roditelje i razlog su odlaska pedijatru. Među najčešćim su smetnjama vraćanje manjih količina hrane, odnosno bljuckanje, povraćanje i zatvor.
Bljuckanje i povraćanje nisu isto
Bljuckanje ili regurgitacija znači vraćanje manje količine progutane hrane tijekom obroka ili neposredno nakon hranjenja. Često je u dojenačkoj dobi i uglavnom se postupno povlači tijekom prve godine.
Povraćanje je izraženije pražnjenje želuca koje obično nastupa neko vrijeme nakon hranjenja. Jedan od čestih uzroka vraćanja želučanog sadržaja jest gastroezofagealni refluks.
Gastroezofagealni refluks kod beba
Gastroezofagealni refluks znači vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Javlja se kod približno 20–40% dojenčadi, a može početi između drugog i šestog tjedna života. Uzroci mogu biti različiti, no važnu ulogu ima nezrelost mehanizma koji inače sprječava vraćanje želučanog sadržaja.
Ako dijete uredno napreduje i primjereno dobiva na tjelesnoj masi, ta se pojava često smatra prolaznom. Međutim, ako vraćanje hrane dovede do zastoja u porastu tjelesne mase ili drugih zdravstvenih poteškoća, stanje može poprimiti obilježja refluksne bolesti.
Moguće komplikacije refluksne bolesti
Često vraćanje kiseloga želučanog sadržaja može izazvati upalu sluznice jednjaka. U težim se slučajevima mogu razviti slabokrvnost i povraćanje sadržaja pomiješanog s krvlju.
Ako želučani sadržaj dospije do dišnih putova i uđe u dušnik, moguće su dodatne komplikacije. Među njima se spominju upala glasnica, aspiracijska upala pluća i ponavljajući bronhitisi.
Pristupi liječenju refluksa
U liječenju refluksnih poteškoća razlikuju se prehrambeni postupci, prilagodba položaja tijela, primjena lijekova i, vrlo rijetko, kirurško liječenje. Europsko udruženje za dječju gastroenterologiju, ESPGHAN, razmatralo je te pristupe u svojim stručnim preporukama.
Prehrambeni postupci. Kod beba hranjenih formulom mogu se upotrebljavati posebni antirefluksni pripravci, poznati kao AR formule, namijenjeni smanjivanju vraćanja mlijeka u jednjak. Opisuje se i zgušnjavanje uobičajene formule dodatkom 2–5% rižine sluzi. Kod isključivo dojene djece takva prilagodba formule nije primjenjiva.
Položajni postupci. Među opisanim metodama nalaze se podizanje uzglavlja za približno 30%, držanje bebe uspravno, s glavom oslonjenom na majčino rame, najmanje pola sata nakon hranjenja te polaganje na desni bok uz podignuto uzglavlje.
Liječenje lijekovima. Primjenjuje se rijetko, obično nakon specijalističke procjene i bolničke obrade koju provodi pedijatar gastroenterolog.
Kirurško liječenje. Kod djece se primjenjuje iznimno rijetko.
Drugi mogući uzroci povraćanja
Povraćanje u dječjoj dobi nije uvijek povezano s gastroezofagealnim refluksom. Mogući uzroci uključuju preosjetljivost na bjelančevine kravljeg mlijeka, prirođene anomalije probavnog sustava, metaboličke bolesti, infekcije i određene bolesti središnjega živčanog sustava. Zbog velikog broja mogućih uzroka, kod djeteta koje povraća potrebno je potražiti savjet pedijatra.
Mala kuharica za bebu
Pripremom kašica i drugih jednostavnih obroka mogu se kombinirati namirnice različitog podrijetla i hranjivog sastava.
Recepti obuhvaćaju voće, povrće, žitarice, mlijeko, meso, ribu i jaja, uz količine i načine pripreme prilagođene pojedinim fazama dohrane.
Voćna kašica s rižinim ili kukuruznim pahuljicama
Sastojci:
- 100 ml vode
- 5 g šećera, približno jedna mala žličica
- 15–20 g rižinih ili kukuruznih pahuljica
- 50–80 g svježeg voća, poput jabuke, banane, marelice ili breskve
Priprema
Vodu i šećer treba prokuhati pa toplom tekućinom preliti pahuljice. Miješa se dok smjesa ne postane ujednačena i bez grudica.
U još toplu kašicu dodaje se oprano i očišćeno voće, prethodno naribano, pasirano ili sitno usitnjeno.
Takav je obrok predviđen nakon navršenog četvrtog mjeseca života, kao zamjena za jedan mliječni obrok.
Nakon šestog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti keksom.
Griz na mlijeku
Sastojci:
- 200 ml mlijeka
- 15 g pšeničnog ili kukuruznog griza, približno tri male žličice
- 15 g šećera
Priprema
Mlijeko i šećer zagrijavaju se do vrenja, a zatim se uz stalno miješanje postupno dodaje griz.
Kašica se kuha približno 10–15 minuta, dok ne postigne odgovarajuću gustoću.
Ako tijekom kuhanja ispari previše tekućine, može se dodati odgovarajuća količina vode.
Obrok je predviđen za razdoblje nakon navršenog šestog mjeseca.
Mliječno-žitna kašica
Sastojci:
- 220 ml mlijeka
- 10 g šećera
- 30 g kukuruznih ili rižinih pahuljica, približno sedam do osam velikih žlica
Priprema
Mlijeko i šećer kuhaju se približno tri minute pa se njima preliju pahuljice.
Smjesu treba miješati dok se grudice potpuno ne razbiju i ne dobije ujednačena kašica.
Obrok je predviđen nakon navršenog četvrtog mjeseca.
Upotrebljava se mlijeko koje dijete inače dobiva: izdojeno majčino mlijeko, početna formula do četvrtog mjeseca ili prijelazna formula nakon te dobi.
Nakon šestog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti s približno 20 g mljevenog ili zdrobljenog keksa.
Kašica od povrća
Sastojci:
- 50–80 g povrća, poput mrkve, blitve, špinata, korabice ili cvjetače
- 150 ml vode
- 5 g maslaca
- 100 ml mlijeka koje dijete inače pije
Priprema
Povrće treba očistiti, temeljito oprati i kuhati u vodi dok potpuno ne omekša.
Zatim se pasira ili miksa u ujednačenu smjesu.
Dodaju se vrlo mala količina soli i jedna mala žličica maslaca, a gustoća se prilagođava vodom u kojoj se povrće kuhalo ili mlijekom.
Kašici se mogu dodati i kuhani kukuruzni ili pšenični griz te rižine pahuljice.
Povrtno-žitna kašica s mlijekom predviđena je nakon navršenog šestog mjeseca.
Povrtna kašica s mesom, ribom ili jajetom
Sastojci:
- 80–100 g povrća: mrkva, blitva, špinat, rajčica, korabica, poriluk, prokulice, kupus, tikvica, grah ili grašak
- 200–250 ml vode
- 5 g maslaca, približno jedna mala žličica
- 10 g pšeničnog ili kukuruznog griza ili sitne tjestenine
- 20–30 g mesa ili ribe: piletina, puretina, janjetina, teletina, jetrica ili bijela riba
Grah i grašak predviđeni su u pasiranom obliku od desetog mjeseca života.
Priprema
Očišćeno i oprano povrće kuha se zajedno s mesom u blago posoljenoj vodi dok svi sastojci ne omekšaju.
Povrće se zatim pasira ili miksa, a meso zasebno usitni.
U tekućinu od kuhanja dodaje se griz ili vrlo sitna tjestenina. Kada su žitarice kuhane, dodaje se usitnjeno povrće i smjesa se još jednom kratko prokuha.
Na kraju se dodaje sitno usitnjeno meso, riba ili jaje.
Umjesto griza i tjestenine mogu se upotrijebiti krumpir, kukuruzna krupica ili riža.
Meso se, osim jetricom, može zamijeniti tvrdo kuhanim žumanjkom usitnjenim vilicom.
Voćna kašica s pahuljicama
Sastojci:
- 50 ml prokuhane vode
- 20 g rižinih pahuljica, približno četiri žlice
- 100–120 g opranog i očišćenog voća
- Po želji 100 ml mlijeka koje dijete inače pije
Priprema
Rižine pahuljice preliju se prokuhanom vodom, a smjesa se zatim razradi vilicom.
Nakon kratkog hlađenja dodaje se pripremljeno i usitnjeno voće.
Sastojci se promiješaju ili izmiksaju do odgovarajuće gustoće.
Kašici se može dodati i mlijeko koje je već dio djetetove prehrane.
Nakon sedmog mjeseca rižine ili kukuruzne pahuljice mogu se zamijeniti s dva do tri petit beurre keksa. Pritom treba imati na umu da takvi keksi sadrže mlijeko.
Nakon devetog mjeseca mlijeko u kašici može se zamijeniti jogurtom ili sirom.
Povrće sa žitaricama i maslinovim uljem
Sastojci:
- Povrće prema izboru
- Riža ili kukuruzna krupica
- Voda
- Jedna mala žličica maslinova ulja
Priprema
Povrće treba očistiti, oprati i staviti u posudu te ga preliti kipućom vodom tako da bude prekriveno.
Kada je napola kuhano, dodaju se oprana riža ili kukuruzna krupica i jedna mala žličica maslinova ulja.
Kuhanje se nastavlja približno deset minuta.
Kad sastojci potpuno omekšaju, ocijede se, izmiksaju ili pasiraju. Prema potrebi dodaje se voda u kojoj se povrće kuhalo, dok se ne dobije željena gustoća.
Nakon sedmog mjeseca obrok se može obogatiti s dvije do tri žlice kuhanog i usitnjenog mesa.
Od iste dobi povrće se umjesto u običnoj vodi može pripremati u procijeđenoj mesnoj juhi.
Koje mlijeko upotrebljavati u kašicama?
Za pripremu mliječnih i mliječno-žitnih obroka upotrebljava se mlijeko koje beba već dobiva.
To može biti izdojeno majčino mlijeko, početna dojenačka formula predviđena do navršenog četvrtog mjeseca ili prijelazni mliječni pripravak za kasniju dob.
Tako mlijeko koje je dijete već prihvatilo ostaje sastavni dio obroka i tijekom postupnog proširivanja jelovnika.


